Prvi dokument u kojem se spominje samostan je iz 1174. godine, no po sadržaju dokumenta može se zaključiti da je samostan već postojao i prije toga. Tada su u samostanu bili benediktinci. Po benediktincima se cijelo selo zove Sveti Petar u Šumi. Doduše, tada je u šumi bio samo samostan, najbliže kuće bilo su dosta udaljene od samostana. Benediktinci su napustili samostan i car Fridrih III predao je samostan 1459. godine pavlinima koji su ga obnovili. Kada je car Josip II zabranio pavlinski red (1786.) samostan je zatvoren. Zgrade su prešle u privatno vlasništvo. U više od 100 godina zajedničko svim vlasnicima bilo je - neodržavanje zgrada.
Rezultat je bio katastrofalan, dio samostana je porušen, a ostatak je bio u lošem stanju. Dana 07. srpnja 1993. pavlini se vraćaju u Sveti Petar u Šumi. Tada je započela obnova samostana. S obzirom na ograničena financijska sredstva obnova se planirala u nekoliko faza. Započelo se s obnovom desnog krila samostana. Dio samostana sagrađen je u 15. st., a dio je stariji (izgradili su ga još benediktinci). Samostan je prvo bio prizemnica. Porastom broja pavlina cijeli kompleks trebalo je povećati pa je dograđen gornji kat. U dvorištu, stupovi na katu stariji su od stupova u prizemlju. Objašnjenje je jednostavno; stupovi na katu isprva su bili u prizemlju. Dogradnjom kata, elegantni romanički stupovi ne bi izdržali teret. Zato su pažljivo izvađeni i dozidani na gornji kat dok su u prizemlju izgrađeni novi, jači renesansni stupovi.
Nema komentara:
Objavi komentar