U Istri, u Svetom Petru u Šumi, nalaze se pavlinska crkva i samostan pavlina. Naziv „pavlini“ red je dobio po Sv. Pavlu Tebanskom kojeg se smatra prvim pustinjakom (živio je na prijelazu iz 3. u 4. stoljeće). On je postao uzor i zaštitnik budućih pavlina. Na početku su i pavlini bili pustinjaci. U 13. stoljeću su ipak organizirani u vjerski red čiji je osnivač bio blaženi Euzebije Ostrogonski. Ispočetka su prozvani „Pustinjacima Svetog križa“, a tek naknadno zaštitnik reda postaje Sv. Pavle Tebanski pa se red počinje zvati pavlinima. Pavlini su započeli djelovati na području današnje Mađarske i Hrvatske, a kasnije su se proširili i na Poljsku. Zovu ih i „bijelim fratrima“ jer nose bijeli habit. Bili su poznati po ljekarništvu, ali su općenito imali „narodski image“ njegujući jezik i kulturu zemlje u kojoj su živjeli.
U povijesti hrvatskog naroda red je osnivao škole na hrvatskom jeziku (u Lepoglavi je 1503. osnovana prva hrvatska gimnazija, a nakon toga su pavlini otvorili gimnazije u nizu drugih mjesta). Njihovo protivljenje germanizaciji vjerojatno je razlog „obrušavanja“ austrijskog cara Josipa II na pavline (car ih je 1786. ukinuo). Među prvim samostanima zatvoren je upravo samostan u Sv. Petru u Šumi, ali su se potom zatvarali i ostali samostani u Hrvatskoj (pedesetak samostana). Ukidanje pavlina preživjela su samo dva pavlinska samostana, oba u Poljskoj (Czestochowa i Krakow). Upravo je iz ova dva centra započela obnova reda nakon I. svjetskog rata. Na poziv nadbiskupa Kuharića, 1972. godine, iz Poljske u Hrvatsku stigla su četiri pavlina i to u njihov nekadašnji samostan u Kamenskom kod Karlovca. Samostan u Svetom Petru u Šumi pavlinima je vraćen 1993. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar