Gologorica

Gradić je nastao na laporu pa je, zbog siromašne vegetacije, nastao naziv Gologorica (nekada se Gologorica zvala i Goli Brijeg). Gologorica se prvi put spominje 1102. godine kada je Ilmingarde prodala kaštel i cijelo imanje plemiću Konradu. Nekada je kaštel bio opasan zidinama, a uz njih je bio prokopan jarak. Od zidina su sačuvana samo jedna gradska vrata (na fotografiji). Otvori u vratima služili su za lance kojima se podizao i spuštao pokretni most preko jarka. Druga gradska vrata više ne postoje, kao što danas nema niti jarka. 

U Gologorici se rodio talijanski arheolog i povjesničar, Carlo de Franceschi (1809-1893). Obitelj se doselila u Gologoricu u 17.st., a njihova kuća je kraj župne crkve Svetog Petra i Pavla. Crkva je sagrađena u 17. na mjestu starije, manje crkve. Iz starije crkve sačuvani su kameni reljefi iz 1466. koji su ugrađeni u pročelje nove crkve. U doba nastajanja dokumenta „Istarski razvod“ Mikula Gologorički iz Gologorice bio je notar. U crkvici Blažene Djevice Marije kod Lokve nalaze se freske koje je naslikao neki domaći majstor u 15.st., a u freske su uparani glagoljaški grafiti. Na groblju je crkvica Svih Svetih s glagoljaškim grafitom iz 1549. Grafit se nalazi na kamenoj posudi za blagoslovljenu vodu.