Bičevalaci i bratovštine

U kaštelu u Svetvinčentu 1619. godine osnovana je bratovština flagelanata (bičevaoca) Svetog Roka. Njihove procesije održavale su se u kasnim večernjim satima uz svjetlo svijeća, a članovi bratovštine hodali bi u procesiji u pokorničkim haljama udarajući se bičem. Smisao njihovog samokažnjavanja bio je da na ovako drastičan način privuku pažnju Boga kako bi pomogao u nedaćama koje su ih zadesile. Procesije flagelanata održavale su se i u Vodnjanu. Flagelanti su se prvi put pojavili u 11.st, a svojevrsni „procvat“ broja flagelanata u Italiji desio se u 13.st. U Istri su se flagelanti pojavili dosta kasno. Flagelanata je bilo duž naše obale, najviše na području Zadra, Dubrovnika, Korčule, Raba… Primjerice Status bratovštine flagelanata s Raba propisivao je da članovi bratovštine svake nedjelje moraju doći u crkvu u posebnim pokorničkim haljama te ići po gradu, od crkve do crkve, bičujući se. Flagelanti su samo jedna od bratovština. Osim njih kroz povijest su se u svijetu pojavile još neke čudnovate grupe; od onih koji su se pribijali na križeve preko onih koji su hodali na sve četiri ili onih koji su se odbijali prati… No, maknimo se mi od čudnovatih i vratimo se na uobičajenije bratovštine. 

Bratovštine se javljaju s pojavom kršćanstva. Negdje u 6.st. počinju se osnivati pod nazivom scolae. Broj bratovština raste u srednjem vijeku, a početak njihovog jačanja odvija se na Apeninskom poluotoku u 12. i 13.st. te se od tuda širi u druge krajeve. Zbog broja članova, rastućeg ugleda nekih bratovština i inih razloga (prvenstveno mislim na bratovštine koje su raspolagale solidnim financijskim sredstvima) kroz povijest se u nekoliko navrata pokušavalo „regulirati“ njihovo osnivanje i uloga. Tako je npr. sinodom u Arles-u 1234. odlučeno da bratovštine moraju biti pod kontrolom biskupa, od osnivanja pa do uvida u njihovo „poslovanje“. U Istri, prvi trag o postojanju bratovština datira iz 11.st., a bratovštine doživljavaju procvat u razdoblju od 15.-18.st. U arhivima je pronađen trag o postojanju oko 340 bratovština na području cijele Istre, mada ih je vjerojatno bilo i više. Većinom su članovi bratovština bili vezani za lokalnu zajednicu, često je bratovština dobila ime po lokalnoj crkvi, a bavili su se pomaganjem članovima njihove bratovštine, pomaganjem siromašnima, održavanjem njihove crkve. Krajem 18.st. započinje drastično opadati njihov broj. Car Josip II, godine 1784., zabranio je postojanje bratovština. Daljnji obračun s bratovštinama napravio je Napoleon početkom 19.st. Niz bratovština vodilo je knjige poslovanja, od kojih je veliki broj sačuvan te su vrlo vrijedan izvor znanja o prošlosti i običajima. I dan danas je većina knjiga bratovština neistraženo.