U srednjem vijeku, broj stanovnika u Istri smanjile su
epidemije i ratni sukobi, a značajno se smanjila i površina obrađene zemlje. Uz sve
te probleme nastao je i novi problem jer je neobrađena zemlja proglašena ničijom. Naravno,
često se dešavalo da je postojao vlasnik samo što zemlju nije obradio. Kada bi neku njivu proglasili ničijom, često bi je prisvojili tek pristigli doseljenici imala
njiva vlasnika ili ne. Zbog toga je odlučeno da se što hitnije napravi
katastarski upis čestica, i upravo tada počinje komedija koja pomalo podsjeća i
na katastarske knjige u Hrvatskoj. U studenom 1611. godine Camillo Bergami proglašen je
istarskim geometrom. Prošlo je nekoliko mjeseci, a Bergami nije ni stigao u
Istru.
Tek krajem veljače 1612. konačno se „ukazao“ Bergami. Ljenčina Bergami
idućih nekoliko mjeseci uživao je u neradu obrazloživši da ne može cijeli posao
napraviti sam, a pomoćnik mu nije dodijeljen. Požalio se Bergami i da mu nisu
osigurani putni troškovi i osnovna sredstva za rad. Kada je konačno i to riješeno,
Bergami se „uhvatio posla“ 1613. godine. Vrlo brzo je tadašnji rašporski kapetan Francesko De
Priuli poslao pismo u Veneciju. De Priuli piše: „Istinu govoreći, osim što je loš u ovom radu, još
lošiji u inženjerskoj profesiji, budući da je zašao u šezdesete godine života i
da ima mladu ženu, i koliko znadem vrlo lijepu, pa je na nju ljubomoran.
Zapušta rad i obveze i odlazi često u Motovun gdje ta žena ima kuću. Kada bi mu
na srcu ležala obveza služenja javnim interesima sigurno bi bolje napredovao
njegov rad“. I onda je Bergami 1614. vraćen u Veneciju. Priču o ovom "vrijednom" geometru pronašla sam u knjizi Miroslava Bertoše "Istra, Jadran, Sredozemlje - identiteti i imaginariji".
U srednjem vijeku, broj stanovnika u Istri smanjile su epidemije i ratni sukobi, a značajno se smanjila i površina obrađene zemlje. Uz sve te probleme nastao je i novi problem jer je neobrađena zemlja proglašena ničijom. Naravno, često se dešavalo da je postojao vlasnik samo što zemlju nije obradio. Kada bi neku njivu proglasili ničijom, često bi je prisvojili tek pristigli doseljenici imala njiva vlasnika ili ne. Zbog toga je odlučeno da se što hitnije napravi katastarski upis čestica, i upravo tada počinje komedija koja pomalo podsjeća i na katastarske knjige u Hrvatskoj. U studenom 1611. godine Camillo Bergami proglašen je istarskim geometrom. Prošlo je nekoliko mjeseci, a Bergami nije ni stigao u Istru.
Tek krajem veljače 1612. konačno se „ukazao“ Bergami. Ljenčina Bergami idućih nekoliko mjeseci uživao je u neradu obrazloživši da ne može cijeli posao napraviti sam, a pomoćnik mu nije dodijeljen. Požalio se Bergami i da mu nisu osigurani putni troškovi i osnovna sredstva za rad. Kada je konačno i to riješeno, Bergami se „uhvatio posla“ 1613. godine. Vrlo brzo je tadašnji rašporski kapetan Francesko De Priuli poslao pismo u Veneciju. De Priuli piše: „Istinu govoreći, osim što je loš u ovom radu, još lošiji u inženjerskoj profesiji, budući da je zašao u šezdesete godine života i da ima mladu ženu, i koliko znadem vrlo lijepu, pa je na nju ljubomoran. Zapušta rad i obveze i odlazi često u Motovun gdje ta žena ima kuću. Kada bi mu na srcu ležala obveza služenja javnim interesima sigurno bi bolje napredovao njegov rad“. I onda je Bergami 1614. vraćen u Veneciju. Priču o ovom "vrijednom" geometru pronašla sam u knjizi Miroslava Bertoše "Istra, Jadran, Sredozemlje - identiteti i imaginariji".
Nema komentara:
Objavi komentar