Jože Velikanje - hajdučki pop

Roverija je naziv za dio Istre između Vodnjana i Svetvinčenta. Zbog zanemarivanja tadašnjih „gospodara“ Istre cijelo je ovo područje bilo siromašno, a njime su vladali bezvlašće i kaos. Cijela Roverija bila je poznata po razbojnicima. Župnik Jakov Cecinović ovako opisuje Roveriju u knjizi o Jurju Dobrili: "Roverija! Strašna je to besida za još puno njih u Istri. Skriva u sebi krvavo pasano, črne stvari iz črnih dani. Nepokorni Roverac ni pozna granice med svojin i med tujin i ni vidija dopušteno i zabranjeno, zna je samo za razbojstva i grih. Kako to? Bija je prepušten sam sebi, daleko od svita i pozabljen od gospode, priz vire i straha bojžega, dela je po svojoj glavi. Bija je nepokoran." I ovdje započinje priča o Velikanji. Jože Velikanje (1843 – 1921) rodio se u Sloveniji u selu Srednja Kanomlja. Nakon više vojne škole borio se protiv Turaka. Godine 1868., nakon povratka u Istru, po nagovoru biskupa Dobrile i Strossmayera, upisao se na bogoslovno sjemenište u Gorici. 

Godine 1875. postao je kapelan u mjestu Juršići, tadašnjem centru Roverije (i razbojništva). Kada je stigao u Juršiće, već je prvu noć imao "bliske susrete" s razbojnicima Roverije te je odmah shvatio da mora promijeniti taktiku. Od te je noći Velikanje počeo hodati Roverijom i obavljati posao župnika noseći sa sobom pištolj. Gdje je bio Jože Velikanje, tu je bilo i njegovo oružje. Priča se da je znao jednom rukom držati raspelo, a drugom pištolj i prijetiti ljudima vičući "Ako nećete slušati ovo (pokazavši na križ) slušati ćete ovo (i tada bi u zrak dignuo pištolj)". Put do nečije savjesti moraš znati pronaći, a Velikanje je u tome definitivno uspio. U Roveriji je razbojništva bilo sve manje, ljudi su prionuli poslu, vratili se poljima, maslinama i vinogradima. Jože Velikanje otvorio je u Juršićima školu gdje je sam predavao šesnaest godina, a stanovnici Roverije počeli su svoju djecu slati u školu i poštovati njegov trud. Godine 1906. Jože Velikanje je osnovao prosvjetno društvo Narodnjak i knjižnicu u kojoj su knjige posuđivali stanovnici iz Roverije. Nemirni duh i borba za pravdu u vrijeme Italije stvorili su od Velikanja pravog narodnjaka. U ovo teško doba za hrvatstvo u Istri nerijetko je znao organizirati pjevanje "Još Hrvatska ni propala" nakon čega bi imao "smještaj" u podrumu kod karabinjera. Godine 1921., nakon zlatne mise, Velikanje se vratio u Idriju, a umro je u Gorici u bolnici 29. rujna1921.