Monkodonja

Na brdašcu oko 5 kilometara istočno od Rovinja nalazi se gradina iz brončanog doba, Monkodonja. Monkodonju su otkrili stručnjaci Arheološkog muzeja Istre 1953. godine. Temeljita arheološka istraživanja provedena su 1997., a dijelom istraživanje traje i danas. Naselje je imalo oblik elipse, a štitili su ga trostruki bedemi (na prvoj slici je vanjski bedem koji je štitio gradinu). Ova tri sloja bedema ujedno su dijelili naselje na tri dijela. 

Unutarnji bedem nalazio se oko središnjeg dijela naselja, drugi dio naselja stisnuo se između unutarnjeg i srednjeg bedema, a treći dio naselja štitio je samo vanjski bedem. Dužina vanjskog bedema iznosila je oko 1 km. Bedemi su bile širi od tri metra, a visoki i po nekoliko metara. U grad se moglo ući kroz dvoje vrata. Kako bi se otežao mogući ulazak neprijatelja u naselje, glavna vrata s vremenom su postala kompliciranija no u početku, bila su uža, u "cik-cak" liniji. Na drugoj fotografiji su manja vrata. Svaki bedem je bio sagrađen od dva zida napravljena od krupnijeg kamenja tehnikom suhozida. Šupljina između njih bila je popunjena sitnijim kamenjem. Tijekom gradnje bedema kamen se vadio s vrha brežuljka čime je na vrhu nastao plato. 

Na tom središnjem dijelu naselja kuće su bile veće pa je očito ovaj dio bio „elitni“ dio Monkodonje. Gradnja bedema od kamenja izvađenog s vrha brežuljka često se prakticirala i kasnije. Na primjer, crkva Svete Sofije u Dvigradu i trg oko crkve nastali su na identičan način. S izuzetkom „elitnog“ dijela naselja, ostale kuće u Monkodonji su bile puno manje i skromnije, a bilo je i dosta radionica. Procjenjuje se da je na Monkodonji živjelo oko tisuću ljudi. Život u Monkodonji odvijao se od 18.-12.st.p.n.e.