Boljunska kronika

Iz Boljuna je sačuvano niz starih zapisa. Većinom je riječ o knjigama koje su vodile bratovštine, no sačuvana je i Boljunska kronika. Boljunsku kroniku pisali su boljunski župnici; Vicenc Frlanić, Ivan Križmanić i Bernardin Velijan. Najstarije zapise napisao je Frlanić. Prvi zapis u kronici je iz 1576. kada se oženio Martin Vlah. O smrti Frlanića, dana 12. rujna 1612., pisao je njegov nasljednik, Ivan Križmanić, mada je istog dana, neposredno prije smrti, zapis o dramatičnim zbivanjima u Boljunu ostavio i sam Frlanić. Boljun je tada stradao u napadu Arbanasa, dosta je ljudi ranjeno, a sudeći po kronici, Frlanić je u napadu teško ranjen i to negdje iza crkve Sv. Kuzme i Damjana. Osim kronike, Frlanić je vodio knjige krštenih, vjenčanih i krizmanih kao i niz knjiga bratovština. On je bio i notar pa je po potrebi obavljao posao notara za stanovnike svoje župe. Kao utemeljitelj Boljunske kronike Frlanić je zapisao niz zbivanja u Boljunu, ali i na području tadašnje Hrvatske. 

Nastavljač zapisa, Križmanić, uglavnom je pisao o Boljunu, a njegovi zapisi u kronici nastali su između 1612. i 1615. godine. Prve zapise upisao je kao žakan (tek je učio da postane svećenik), zatim je postao svećenik pa župnik. I on je, osim kronike, vodio i druge knjige, pa na njegovo ime nailazimo u knjigama bratovština. Posljednji njegov zapis je iz 1619. nakon čega mu se gubi trag. Jedan jedini zapis u kronici ostavio je 1622. godine Bernardin Velijan, ali se i njegovo ime nalazi u knjigama bratovština. Na početku su njegovi zapisi u knjigama pisani latinicom na talijanskom jeziku, zatim je koristio hrvatski jezik i glagoljicu da bi se nakon vremena vratio na latinicu. U vrijeme župnika Velijana dograđena je župna crkva u Boljunu (1640.-1641), a 1641. na vanjski zid crkve ugrađen je križ s latinskim natpisom i glagoljicom. Niz prijepisa starih zapisa na glagoljici i informacija o zbivanjima u prošlosti možemo zahvaliti Jakovu Volčiću. Nerijetko su naknadno originali zagubljeni, ali su ostali Volčićevi prijevodi i prijepisi. Relativno nepoznato Volčićevo djelo «Kus zgodopisa» upravo je prvi prijevod Boljunske kronike na hrvatski jezik.