Prve prave gladijatorske igre održale se u Rimu 264.g.p.n.e., za vrijeme pogreba Junija Bruta Pera. Smisao igara bio je udobrovoljiti duhove umrlih predaka. Ovaj običaj je postojao i prije Rima. U vrijeme Rima, održavanje gladijatorskih igara morao je odobriti imperator ili senat. Na početku su se igre održavale u termama, kazalištima, na gradskim forumima, a tek u 1.st.p.n.e. počeli su se graditi amfiteatri. Oko gladijatora je bila zaposlena grupa ljudi, čija je hijerarhija bila definirana gladijatorskim zakonima (Leges Gladiatoriae). Za treniranje gladijatora bio je zadužen njihov vođa (doctores) ispod kojeg su bili njegovi suradnici. Obično su suradnici imali gladijatorski staž pa su vlastitim iskustvom doprinosili obučavanju gladijatora. Obuka se održavala u posebnim školama (Ludus Gladiatorius). Svaka grupa gladijatora (familia) imala je određen broj članova, a odlikovala ju je vrhunska disciplina. Gladijatori su se dijelili s obzirom na način borbe. Murmilliones su bili borci s galskim oružjem, essedarii su se borili na bojnim kolima, retiarii su se borili s mrežom i trozubom (nakon što bi neprijatelja zarobili u mrežu, ubijali bi ga trozubom), bestiarii (uglavnom zločinci, ili barem oni proglašeni zločincima) bili su osuđeni na borbu sa zvijerima. Način borbe, ali i opremu gladijatora, Rimljani su usvajali u mnogobrojnim ratovima, pa su upoznavali i nove načine borbe i nove vrste oružja… Na primjer, borba s bojnim kolima uvedena je nakon ratnog pohoda Rimljana na Britonce, u vrijeme Julija Cezara.
Prije izgradnje pulskog amfiteatra gladijatorske igre odvijale su se na pulskom forumu. Gladijatori su dolazili na forum po ulici Decumanus, a uz rub foruma nalazili su se mnogobrojni gledatelji. Kada je sagrađen amfiteatar, igre su se preselile u amfiteatar. Tada je Pula imala između 4.000 i 5.000 stanovnika, a amfiteatar je mogao primiti više od 20.000 gledatelja. Naime, cijelo područje oko antičke Pule bilo je gusto naseljeno te su spektakli u amfiteatru privlačili veliki broj ljudi iz okolice. Ipak se znalo gdje je VIP loža i tko sjedi na kojem mjestu. U amfiteatru je pronađeno osamdesetak natpisa uklesanih u kamena sjedala kojima je bila označena obitelj koja je rezervirala ovo mjesto u gledalištu. Kod gladijatorskih igara birali su se ravnopravni protivnici jer je samo tako borba trajala duže i bila je napeta. Neki borci su umrli još u areni. Onaj nesretnik koji je izgubio borbu, a ostao je živ, mogao je biti naknadno ubijen (za kaznu) ili bi ga pomilovali gledatelji. Palac dolje značio je da gladijator ne zavređuje pomilovanje, a palac gore je značio da se dobro borio i, unatoč porazu, njegov život treba biti pošteđen (u novijoj literaturi pojavila su se i drugačija mišljenja o znaku kojega su morali dati gledatelji, no dobro nećemo tako u detalje). Dobar gladijator zahtijevao je dugotrajan rad i puno novaca. Teško ranjene ili umrle gladijatore iznosili su kroz zasebna vrata (Porta Libitinaria imenovana po Libitini, antičkoj božici pogreba). Mrtve bi potom oblačili u mrtvačku odoru i spalili o trošku vlasnika. Zatim su ih pokapali na nekropoli koja se nalazila uz cestu prema Nezakciju.
Nema komentara:
Objavi komentar