Napuštenost nekih sela, gradnja brojnih
crkvica Svetog Roka, smrt velikog broja ljudi, naseljavanje nekim novim
stanovnicima - ovo su samo neke posljedice epidemija kuge u Istri.
Nepoznavanje lijeka i prevencije stanovništvo je primoralo na traženje spasa na druge načine pa su se po cijeloj Istri gradile crkve i kapelice posvećene Svetom Roku, zaštitniku od kuge. Osim Svetog Roka zaštitnicima su se smatrali i Sveti Sebastijan i Sveti Fabijan. Kada bi se ljudi bojali da će kuga doći u njihovo selo, crkvice (najčešće Svetog Roka) gradili bi na ulazu u selo. Odabir ovakvih lokacija povezan je s legendama o Svetom Roku. U legendama, svetac je zaustavio ženu u bijelom, smrt s kosom ili neki drugi oblik koji je simbolizirao kugu, na ulazu u mjesto i tako ga zaštitio od bolesti i smrti. U znak zahvale (npr. ako je kuga poštedjela selo) crkvice bi se gradile u centru naselja. Kuga je potaknula srednjevjekovne umjetnike na slikanje motiva „Dance Macabre“ („Ples mrtvaca“). Prvi „mrtvački ples“ vjerojatno je naslikan u Parizu u 13.st. U Istri je naslikan u Bermu (crkva Svete Marija od Škrilinah, na fotografiji je samo dio freske) i u slovenskom dijelu Istre (Hrastovje). Različiti umjetnici slikali su „Ples mrtvaca“ s različitim osobama no poanta je uvijek ista: kuga ne bira, od kuge umiru i bogati i siromašni, i starci i djeca, i plemići i seljaci.
Nema komentara:
Objavi komentar