Dana 24. lipnja 1768. don Zuanne Manzoni, župnik iz Labina, bio je kod gradonačelnika i požalio se jer mu je dva dana ranije iz crkve ukradena torba u kojoj su bile hostije. Neposredno pred krađu pred crkvom je viđena Gasparina, žena Domenika Kolarića iz Labina, što je odmah pobudilo sumnju u njezinu krivicu. Činjenica da je kradljivac, vrlo brzo nakon krađe, u crkvu vratio i torbu i njezin sadržaj nije spriječila daljnju istragu. Gradonačelnik je nastavio s ispitivanjem svjedoka i proslijedio je dokaze Kopru. Krajem godine službenik iz Kopra stigao je u Labin i prikupljao dokaze, ovaj puta pod zakletvom. U međuvremenu, Gasparina je nestala iz Labina. Prikupljanje dokaza ukazalo je na još jedan problem.
Za sve krađe u Labinu, ljudi su sumnjičili Gasparinu. Osim toga, među stanovnicima Labina kolale su o njoj svakakve priče. Vjerovalo se da je Gasparina navodila mlade žene na nemoral, rješavala problem neželjenih začeća ili tek rođene no neželjene djece... No vratimo se na slučaj krađe torbe iz crkve. Župnik Manzoni dodatno je „začinio“ optužbu njegovim sumnjama da je Gasparina možda ukrala hostije zbog vještičjeg posla. Uz sve sumnje, nitko nije doista vidio Gasparinu na djelu (nedjelu). Sve to nije spriječilo stanovnike Labina, svjedoke, župnika, da misle kako cijeli slučaj mora završiti njezinom smrtnom kaznom. Službenik je u siječnju 1769. otišao iz Labina u Kopar sa prikupljenim svjedočenjima. U studenom 1771. donesena je presuda. Gasparina je osuđena na progon iz svih krajeva pod vladavinom Venecije, a praktični je optužena za sve optužbe i izmišljotine svjedoka. U travnju 1772. Gasparina je pronađena u Funtani kraj Poreča i dovedena je u Veneciju. Nekoliko dana poslije, Vijeće desetorice primilo je njezinu žalbu te je cijeli slučaj proslijedilo advokatu kako bi on proučio dokaze i izrekao svoje mišljenje. Advokat je naveo da je cijeli slučaj na klimavim nogama, nema motiva, hostija je vraćena, a svi iskazi temelje se na rekla/kazala. Vijeće desetorice pozvalo je konačno i Gasparinu na davanje iskaza (05. svibnja 1772.). Gasparina je otežala svoj položaj priznavši krađu hostija. Doduše ona je tvrdila da je ukrala torbu vjerujući da je riječ o torbi nekog vjernika te se nadala da će dobiti nagradu kada je vrati vlasniku. Prepala se kada je stigla kući i pronašla hostije u torbi. U međuvremenu je krađa hostija već bila otkrivena te je bilo teže vratiti torbu u crkvu. Gasparina je provela još jednu godinu u zatvoru.
Dana 30. srpnja 1773. donesena je konačna presuda. Gasparina je trebala provesti u zatvoru dvije godine i platiti novčanu kaznu zbog najobičnije krađe. Velika pobjeda Gasparine je njezino oslobađanje od svih ostalih optužbi. Na koncu je Gasparina, kakva je da je, ovdje bila moralni pobjednik. Gubitnici su svi iz Labina koji su je, bez dokaza, teretili baziravši tvrdnje na neprovjerenim tračevima, izmišljotinama, mišljenjima… Priče koje su se raspredale oko Gasparine možda imaju jednu potpuno drugačiju pozadinu. Na primjer, moguće je da je Gasparina stvarno pomagala mladim ženama u nevolji čime bi se objasnio veliki broj mladih žena koje su prodefilirale kroz njezinu kuću. U jednom od iskaza neke susjede, izašlo je na svjetlo dana da su Gasparinin dom posjećivala i razna gospoda i svećenici. Dakle, ukoliko se Gasparina bavila prostitucijom, otvara se novo pitanje - što su vrli članovi tadašnjeg labinskog društva, oni isti koji su je naknadno optuživali za sve i svašta, radili u njezinoj kući? Sve u svemu, Gasparininim slučajem isplivala je na površinu uobičajena društvena dvoličnost gdje često oni koji imaju putra na glavi optužuju druge ne bi li pred javnošću ispali nedužni.
Nema komentara:
Objavi komentar