Podlabin

U drugoj polovici 1930-tih fašistička Italija je znatno povećala proizvodnju ugljena, pa je na područje Labina stiglo niz rudara s obiteljima. U to je vrijeme izvan starog dijela grada bilo svega nekoliko kuća. Zbog povećanog broja stanovnika počeo se graditi Podlabin (na prvoj fotografiji). U ovom su razdoblju, zajedno s Podlabinom, talijanski fašisti sagradili dvanaest novih gradova, a sve s ciljem veličanja fašizma i Mussolinia. 

Ispočetka kao zaseban grad, Podlabin se s vremenom spojio s Labinom i postao sastavni dio grada. Kao i novosagrađeni grad Raša, i Podlabin je imao nekoliko tipova kuća. Odmah ispod Labina sagrađene su vile za ljude koji su u rudniku imali visoke funkcije (i danas se taj dio grada zove Vilete). Zatim slijede kuće sa po četiri dvosobna stana. One su bile namijenjene šefovima i predradnicima. Kuće su bile vrlo komforne, mada su bile nešto manje luksuzne od vileta. Ostatak kuća bile su kuće za rudare. Mada bez luksuza i s betonskim kadama, u ovom razdoblju i ove su kuće bile luksuznije od velikog broja seoskih kuća u okolici. 

Svih dvanaest novosagrađenih gradova imitiralo je način gradnje rimskih utvrda pa su se sve ulice slijevale na jedan trg. U Podlabinu je na tom trgu sagrađena kamena kula s balkonom u kojoj je bilo sjedište fašističke stranke (druga fotografija). Balkon je trebao služiti za održavanje govora. U sklopu novog grada sagrađena je crkva Svetog Franje Asiškog, kasnije posvećena Gospi Fatimskoj. Crkva je dovršena 1943. Izgradnja grada trajala je do 1942. godine, a grad je dobio ime Pozzo Littorio d' Arsia. Tek naknadno naziv se promijenio u Podlabin.