Prvi istarski grad koji je priznao vlast Mletačke Republike bio je Poreč (1267. godine). U porečkoj luci postojala je zgrada koja se koristila za smještaj peljara. Peljari su ovdje čekali brodove koji su plovili prema Veneciji, a trebali su voditi brodove po laguni Venecije. Zbog sigurnosti plovidbe na otočiću Svetog Nikole Mlečani su sagradili svjetionik 1403. godine. Svjetionik je bio visok 15 metara i tada je bio najviši svjetionik na hrvatskoj obali. Na vrhu se palila vatra zbog koje je šumovit otok polako ostao bez stabala. U 17.st. vatru je zamijenilo svjetlo većeg fenjera. Prvi stanovnici otoka Svetog Nikole najvjerojatnije su bili svećenici koji su u 9 st. sagradili crkvu Svetog Anastazija. U 12.st. na otok su došli benediktinci iz samostana Sv. Nikole u Veneciji i po njima je otočić dobio ime.
Benediktinci su plaćali simboličnu naknadu za korištenje otoka porečkom biskupu svake godine, na dan Svetog Maura, zaštitnika Poreča (21. studeni). Kako je Sveti Nikola zaštitnik mornara, na otočić su dolazili mornari, vlasnici barki, brodova, i ovdje se pomolili za mirno more i sretnu plovidbu. Benediktinci su im dijelili (točnije prodavali) „čudotvornu medalju“ koja ih je trebala čuvati. Na jednoj strani „medalje“ bio je Sveti Nikola. Odmah nakon pada Venecije otok je kupila obitelj Polesini. Crkva je propadala pa je srušena 1887. kada je na njezinom mjestu Benedetto Polesini sagradio raskošni ljetnikovac. Osim toga, cijeli otok je pošumljen. Na otoku je i napušteni kamenolom. Priča kaže da je upravo od tuda uzeta stijena od koje je napravljena kupola Teodorikovog mauzoleja u Raveni. Kupola je napravljena od jedne jedine stijene. Danas je na otoku Valamar Isabella Island Resort.
Nema komentara:
Objavi komentar