Pula, nekad predivan antički grad, postala je grad poharan sukobima i epidemijama. Mortalitet je bio znatno veći od nataliteta i Pula je spala na nekoliko stotina stanovnika. U ljetnim mjesecima, kada bi boleština bilo više, tko god je mogao pobjegao bi iz Pule. S izuzetkom nekoliko bolje stojećih obitelji, Pula je bila grad siromaha. Uzrok boleština bile su močvare. Današnji Trg na mostu (trg s rotorom blizu Autobusnog kolodvora) dobio je ime po mostu koji je prelazio preko potoka, a oko kojeg su bile močvare. Situacija je bila takva da su u 19.st. ljudi most zvali „Most groznice“. Ovaj potok se ulijevao u more blizu amfiteatra. Tamo gdje je danas velika pošta nalazila se uvala Valle del Buso. Uvala je nekada bila puno dublja.
Kasnije je, što zbog naplavina potoka, što zbog gradnje Arsenala, uvala najvećim dijelom zatrpana. U Valle del Buso ulijevao se potok čiji je izvor bio kod Škatara. Oko potoka (dio Pule Pragrande) bile su močvare. U gradu se nije vodilo računa o higijeni, mrtvi su se pokapali u plitke grobove, voda u bunarima se često miješala s otpadnim vodama. Početkom 19. stoljeća vizura Pule gotovo je neprepoznatljiva. Jedino amfiteatar i nekoliko zvonika sa starih slika i crteža podsjećaju na Pulu kakvu danas poznajemo. Uz amfiteatar se nalazila jedna viša zgrada. Zidine, doduše u lošem stanju, i dalje su okruživale grad pa je izlaz na more bio moguć samo kroz nekoliko gradskih vrata. Odmah iza zidina na toj strani grada bilo je more. Kasnije sagrađena riva većim dijelom je prvo nasipavana, a na nekim mjestima oblik obale je potpuno izmijenjen. Na vrhu brežuljka bio je napušten mletački kaštel, oko njega maslinici i vrtovi, a kuće su bile tek na podnožju brežuljka. Veliki dio kuća bio je napušten i u ruševinama. Između Augustovog hrama i Komunalne palače nalazila se ruševna zgrada. Na trgu Forum je bio niz kuća s uskim uličicama.
Još su postojala gradska vrata Svetog Ivana koja su u doba antike vodila prema amfiteatru i dalje prema Italiji (Via Flavia). Slavoluk Sergijevaca još je bio prislonjen uz ruševna Zlatna vrata u sastavu gradskih zidina. Zlatna vrata su srušena 1838. pa je tako Slavoluk Sergijevaca ostao samostalno stajati na kasnije uređenom trgu Portarata. Tamo gdje je danas kino Valli (Giardini) bila je ruševna ranokršćanska crkva Svetog Stjepana. Kraj crkve su bila gradska vrata Svetog Stjepana koja su početkom 19.st. zazidana. Na svakom od četiri otočića u luci (Ulika odnosno Uljanik, Sv. Katarina, Sv. Petar i Sv. Andrija) nalazile su se ruševine bizantskih crkvica. Tek je kasnije, gradnjom Arsenala, sagrađen most između kopna i Ulike, a između kopna i otočića Sveti Petar nasipana je zemlja. Dr. Vincenzo Benini 1799. predložio je isušivanje lokvi, preseljenje groblja van grada, gradnju novih bunara i snižavanje gradskih zidina kako bi se grad «prozračio». Realizaciju njegovih planova započela je Napoleonova vojska, a zatim nastavila Austro – Ugarska. Thomas Allason (1790-1852), arhitekt i crtač, prvi puta je posjetio Pulu 1814. Oduševljen antičkim spomenicima, vratio se 1816. godine. Oba crteža u ovom postu je upravo on napravio. U Londonu je 1819. tiskana knjiga „Picturesque Views of the Antiquities of Pola in Istria“ s bakropisima iz Pule. Pri opisivanju Pule u ovom razdoblju koristila sam se knjigom "Pula tri stoljeća mita i stvarnosti".
Nema komentara:
Objavi komentar