Čitanjem srednjevjekovnih statuta, osim pravnih detalja iz toga doba čovjek shvati koje su probleme gradovi imali i kako su ih rješavali. Statut grada Pule definirao je kakva se riba može prodavati u ribarnici. Riba je morala biti svježa, trebalo ju je vagati, nerijetko i izmjeriti njezinu dužinu, a približna cijena mogla se određivati samo za sipe i lignje. Kuća koja je pružila utočište prostitutki mogla je biti kažnjena. Sve prostitutke trebalo je istjerati iz grada, a ukoliko su pronađene u gradu Statutom su bile određene kazne. Interesantna kazna bila je propisana za psovače, pogotovo one koji su u psovki spominjali svece.
Kazne su bile novčane i poprilično velike. Ako psovač nije platio kaznu, trebalo ga je utopiti u luci. Kako nema zapisa o tome da je neki psovač doista utopljen u luci, a sumnjam da psovača nije bilo, izgleda da su ili svi psovači platili kaznu ili se kaznena odredba ipak nije provodila. Čest običaj u Istri, pa tako i u Puli, bilo je urlanje, lupanje raznim instrumentima i stvaranje strahovite galame u ranu zoru pod prozorima novopečenih supružnika koji su prije vjenčanja bili udovci i udovice. U nekoliko navrata Statut je zabranjivao ovu vrstu galame ili barem ublažavao stavove propisujući da se galama može stvoriti samo na pristojnim instrumentima.
Nema komentara:
Objavi komentar