Na blogu sam već puno puta spominjala glagoljaške grafite. Po Istri ih je toliko da ih je nemoguće sve nabrojati. Neki su komični, neki tužni, neki nas izvještavaju o ratovima, bolestima, gladi... Oduvijek su se ljudi voljeli zabaviti – na račun drugih. Tako su u Lindaru jednog svećenika glagoljaškim grafitom prozvali «Ivan Sablja». U Barbanu je spomenut svećenik «Panceta». Uopće ne sumnjam u to da je bio debeljko. U Barbanu je mnoštvo grafita. U crkvi Sv. Antuna 1508. godine je uparano u zid da je Venecija zauzela cijelu Istru („Zauzeše gospoda Bnetci vsu Istru“). Sukob između Venecije i Austrije tih godina spominju i grafiti u Raklju i Humu. U Barbanu je i zapis iz 1587. «Žito beše pomrlo», a grafit u crkvi Svetog Jakova spominje da je zavladala nestašica žita i ulja. U crkvi Svetog Antuna grafit spominje veliko krvoproliće u Barbanu, jedan grafit je 1491. napravio Baldasar Polderštan, zatim svećenik Vid sin Pavlov iz Like (1453.). Nepismeni su umjesto glagoljaških slova u freske uparali slike. Tako je u crkvi Svetog Antuna uparan crtež Barbana za vrijeme neke svečanosti, zatim crtež jedrenjaka (fotografija) i crtež bradatog popa glagoljaša. U Draguću je glagoljicom zapisano da su Uskoci zapalili Draguć. Glad je spomenuo pop Gregorović koji je u zid crkve Svetog Roka uparao da je gladan pšeničnog kruha.
U Humu „ratna kolumna“ na glagoljici prati vijesti s bojišta, a vodio ju je, uparavajući grafite u zid, pop Šimun Greblo iz Roča. U Gologorici je 1567. godine zapisano da je jaka tuča uništila cijeli urod. Lovranski komični grafit spominje da u Lovranu više vole piti vino nego vodu. Za razliku od ovoga grafita, nimalo nije komičan grafit koji spominje naglu smrt pedesetoro ljudi u Lovranu 1588. godine. U Bermu je netko glagoljicom upisao svoju molitvu «O Isuse, kruh andjelski, odzami od nas vsaki greh teški», a vrlo česti su i «komentari» ispod prikaza na freskama. U Oprtlju u crkvi Sv. Silvestra napisana je molitva «Ovo pisa Urban žakan – za preporuk svetomu Šalvestru moli». U Dvigradu se jedan pop glagoljaš jada «1532. Totu bi pop Mihovil z Berma, budući vele tužan, zač mi se velika nepravda činjaše va vrime ovo. Bože pomozi!». U Pazinu je 1557. godine pop Grgur Jerković zapisao kada je imao svoju prvu misu, ali je spomenuo da je tada u Pazinu vladala «velika morija». Istu epidemiju, vjerojatno kuge ili kolere spominje grafit iz iste godine u Boljunu. Žminjska kapela Svetog Antuna ima glagoljicom zapisane godine smrti svojih plovana. Takvi grafiti nalaze se i u nizu drugih mjesta. Neki grafiti spominju smrt najbližih. U Svetvinčentu u crkvi Svete Katarine 1575. svećenik Mihel Belulović spominje smrt svog oca, žakan Ivan iz Barbana u Dvigradu je grafitom zabilježio smrt svog strica, u Bermu je 1552. zapisano da je umrla Fumija, glagoljaševa djevojka, a 1551. umrla je i Anica. Napisano je i ime Aničinog oca, ali je time izgleda otkriven neki skandal jer je naknadno očevo ime precrtano. Zbog toga sam napisala da i grafiti imaju svoje priče, bilježe i velike događaje i male ljudske sudbine, ljudsku tugu i sreću, a nama pričaju o jednom drugačijem životu kojim su živjeli naši preci. Crtež uparan u Barbanu pronašla sam u knjizi Branka Fučiča "Terra incognita" koju sam pročitala nekoliko puta i uvijek pronađem nešto zanimljivo.
Nema komentara:
Objavi komentar