Legenda o kruni kralja Tomislava

U 15.st. vodile su se borbe za hrvatsko-ugarsko prijestolje. Kralj je morao biti okrunjen s obje krune, hrvatskom krunom kralja Tomislava i ugarskom krunom Svetog Stjepana. Za ustoličenje se dakle trebalo dočepati i jedne i druge krune. U 15.st. na jednom brodu koji je plovio od sjevera prema Napuljskom kraljevstvu nalazila su se obilježja hrvatskog kralja, kruna, žezlo i kraljevski plašt. Saznavši to, pobornici suprotne strane ukrcali su se na svoj brod i krenuli u potragu za brodom i, naravno, krunom, ali se brod s hrvatskom krunom sakrio u uvalu Blaz (na fotografiji). Legenda kaže da su, zbog straha da će se neprijatelj dočepati vrijednog tereta, sva obilježja vlasti sakrivena na tajno mjesto u uvali Blaz. Od tada im se gubi trag. 

Nakon 300 godina (barem se tako priča), u jednoj se prilici nakratko pojavila kruna. Bilo je to u vrijeme Venecije, kada je mletački namjesnik radio „đir“ po Istri i sakupljao porez. Kod obilaska svakog mjesta seoski župan ga je morao počastiti, a, ako je to bilo potrebno, trebao je namjesniku pružiti prenoćište. Mletački namjesnik stigao je u selo Belavići blizu Blaza. Navečer je trebao večerati i prespavati kod seoskog župana Grge Belavića. Bila je to dobra večera, popilo se puno vina pa su i župan i njegovi gosti postali poprilično veseli. U takvoj pijanoj atmosferi Grgo Belavić je nakratko nestao. Nakon kratkog vremena pojavio se, a na sebi je imao krunu kralja Tomislava, kraljevski plašt i žezlo. Prošetavši pred pripitim gostima, Belavić se povukao i zatim vratio društvu kao da se ništa nije desilo. Idući dan, otriježnjeni svjedoci neobičnog događaja priupitali su ga o detaljima prethodne večeri. Ni sami nisu znali čemu su svjedočili. Grgo Belavić zadržao je tajnu za sebe, pa je tako sve pripisano veseloj atmosferi i pretjeranoj konzumaciji alkohola. Kako god, Grgo je inspirirao tragače za blagom do kojih je došla ova legenda te su mnogi pretraživali područje Blaza i okolice.