Malo je istarskih gradića čija je daleka povijest tolika nepoznanica. Danas se zna da je Novigrad postojao u ranoj fazi kršćanstva, no njegovo postojanje u antici je nejasno. U starim dokumentima na nekoliko mjesta spominje se Emonia ili Aemonia što je, po nekima, bilo ime antičkog Novigrada. U antici se Ljubljana zvala Emona pa sličnost u nazivima samo otežava posao povjesničara. Na području stare jezgre Novigrada nije nikada vođeno arheološko iskopavanje pa nema eventualnih dokaza o postojanju antičkog grada. Osim toga, Novigrad nije bio ucrtan u antičke karte. Najstariji dokazi s područja grada datiraju iz 5. i 6.st. pa se ovo razdoblje smatra početkom postojanja grada.
Uglavnom je riječ o grobovima, koji su pronađeni kraj župne crkve, ali ih ima i na području cijelog starog dijela grada. Kao Neapolis Novigrad spominje u 7.st. Anonim iz Ravene (ime mu nije poznato, zna se da je bio svećenik iz Ravene). Negdje između 6. i 7.st. Anonim iz Ravene napisao je djelo "Cosmographie" koje je zapravo kompilacija tadašnjih putopisa. Na Rižanskoj skupštini 804. godine Novigrad se spominje kao Civitas Nova. Godine 996. car Oton III ponovno spominje grad s nazivom Civitas Nova i to u jednom dokumentu o novigradskoj biskupiji. U 12. st. osim naziva Civitas Nova ponovno se pojavljuje taj sporni antički naziv Emonia, koji se ponavlja sve do prve polovice 12.st. od kada je u uporabi isključivo naziv Civitas Nova ili Neapolis. U ranom srednjem vijeku Novigrad je doživio pravi procvat. Poput niza istarskih gradova i Novigrad je u nekoliko navrata doživio velika razaranja. Jedno razaranje počinili su Genovežani 1380., a 1687. grad su opljačkali Turci.
Nema komentara:
Objavi komentar