Za razliku od niza crkvi u Istri starih barem nekoliko stoljeća, crkva u Radinima sagrađena je dvadesetih godina 20.stoljeća i nema neku povijesnu vrijednost, no zato je za crkvu vezana jedna zgodna priča poprilično nalik priči o gradnji crkve u Grdoselu koju je zapisao Vinko Pikot. Priča kaže da je Marina Pirovich u snu doživjela „prikazanje“. Od tada je silno željela sagraditi crkvu u selu. Do početka gradnje prošlo je dosta godina jer se njezin plan nije odmah svidio župniku.
Nakon nekog vremena, ipak je započela gradnja crkve u Radinima. U međuvremenu je Marina već bila u poodmaklim godinama i otišla je živjeti kod sestre u Pulu. Upravo je u Puli pronašla arhitekta koji je napravio nacrt. Za gradnju crkve mnogi su davali novčane priloge; u Puli, u Brtonigli i okolici, u Radinima. Autobusi su dobrovoljce iz Pule vozili na gradilište u Radine. Tako su dobrovoljci, zajedno sa stanovnicima Radina, prionuli poslu. Kamen se vadio iz lokalnog kamenoloma, ostali građevinski materijal poklanjali su dobrostojeći ljudi iz kraja. Crkva je posebna po oltaru koji je nalik špilji u Lurdu.
Nema komentara:
Objavi komentar