U dugoj povijesti istre, kako za vrijeme Venecije tako i poslije, organizirale su se rabote, zajedničke radne akcije. U početku su rabote bile obavezne, kasnije su počele poprimati više dobrovoljni karakter pa su učestvovali ljudi bez obaveze. No uvijek je bilo dobrih, vrijednih ljudi pa su se tako provodile akcije za dobrobit cijelog sela, a povremeno se i danas provode. U Ćićariji je po zimi bilo dosta snijega pa su se rabote često organizirale usred zime kada su svi čistili snijegom zatrpane seoske puteve. U drugim su dijelovima Istre rabote najčešće bile u 8. mjesecu, kada je radova u polju najmanje. Tada su se čistile lokve koje su služile za opskrbu ljudi i stoke vodom.
Tada je bilo i najpametnije organizirati čišćenje lokvi, zbog sušnih ljetnih mjeseci u njima je bilo malo vode pa je čišćenje bilo temeljito. Rabotama su se održavali putevi koji su vodili u selo, čistili bunari, gradili novi bunari, obnavljale se crkve, održavalo seosko groblje... Rabota je trajala onoliko koliko je bilo potrebno da se posao napravi. Najčešće je morao biti uključen po jedan stanovnik iz svake kuće. U nekim dijelovima Istre bilo je dozvoljeno da, umjesto člana obitelji, obitelj plati nekom tko bi, umjesto njih, sudjelovalo u raboti. Čišćenje lokava koje su se nalazile na granicama između susjednih komuna i zbog kojih su stanovnici komuna bili u svađi bilo je interesantno organizirano. U raboti su obično sudjelovali stanovnici obje komune, svatko na jednoj polovici lokve, ali u različitim vremenskim terminima da bi se izbjegle svađe.
Nema komentara:
Objavi komentar