Danas je među prvim asocijacijama na Istru tartuf, gljiva koja raste pod zemljom, a traži se s posebno dresiranim psima. Naravno da je za uspješan lov na tartufe presudan pasji njuh, ali i poslušnost. Nema li poslušnosti, nađeni tartuf brzo bi nestao u pasjem trbuščiću. U Istri se za lov na tartufe ne koriste svinje nego psi. Interesantno je da tartufi u Istri nisu bili sastavni dio tradicionalnih istarskih jela nego su se uglavnom prodavali, većinom u Italiju. Masovnija potraga za tartufima u Istri započela je tek tridesetih godina 20.st. Prije toga bi se pokoji slučajno nađeni tartuf davao svinjama. Tada se smatralo da su tartufi ružne, smrdljive gljive. Tek postepeno tartufi su ušli u istarsku kuhinju, najčešće kao fritaja. Za fritaju su se koristili samo manji tartufi jer na tržištu imaju nižu cijenu. Danas su tartufi ušli u svaku istarsku oštariju, s mesom, s paštom, s jajima… Počeci tartufarstva u Istri datiraju iz vremena Italije, negdje oko 1920. godine. U Italiji i Francuskoj sve je započelo puno ranije, krajem 15.st. i u 16.st.
Prvu knjigu o tartufima napisao je 1564. Alfonso Ciccarelli. No vratimo se na istarske tartufe i početak tartufarstva u Istri. Massimo Sella, direktor Instituta za biologiju mora u Rovinju, 1929. godine započeo je s dva prijatelja potragu za tartufima u okolici Pazina. Uz pomoć treniranog psa potraga nije završila sjajno jer su pronašli jako malo tartufa. Sella je bio uvjeren da ne griješi i lov na tartufe je ponovljen nekoliko godina kasnije. Tada su bili znatno uspješniji pa su se često vraćali iz šume s nekoliko kilograma tartufa. Sella je s barunicom Barbarom – Barbelies von Hutterott u Livadama osnovao prvu tvrtku koja se bavila istraživanjem, skupljanjem i prodajom tartufa, a tartufe su uglavnom izvozili. Tvrtka je osnovana 1933. pod nazivom „L'azienda del Tartufo Sella Hutterott“. Bez obzira na ovu tvrtku, desetljećima se velika količina tartufa iz Istre švercala u Italiju, a broj tartufara bio je enigma. U Istri je najcjenjeniji bijeli tartuf (Tuber Magnatum Pico), a ima i nekoliko vrsti crnog tartufa, koji je nešto jeftiniji u odnosu na bijeli. Najviše tartufa ima u i oko Motovunske šume, a centrima tartufarstva smatraju se Livade i Buzet. U Livadama je i poznati restoran Zigante, a sama tvrtka Zigante unaprijedila je i legalizirala prodaju tartufa. I na koncu, zašto „lov na tartufe“? Zbog pasa, potraga za tartufima naziva se lovom na tartufe. Najveći bijeli tartuf koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda (na fotografiji) nađen je 2. studenoga 1999. u Motovunskoj šumi. Težio je 1310 g. Puno više o tartufima možete pročitati na web stranicama kompanije „Zigante tartufi“ od kuda sam i preuzela sliku najvećeg bijelog tartufa.
Nema komentara:
Objavi komentar