Između dva svjetska rata, Italija je u Istri imala državni monopol nad uzgojem duhana. „Guardia di financa“ prijavljivala je sve one koje bi zatekla u ilegalnom uzgoju duhana, kazne su bile novčane, pa čak i zatvor, a duhan uzgojen „na crno“ bio bi zaplijenjen. Legalno uzgojen duhan bio je poprilično skup, pogotovo za siromašne seljake (kojih je bilo mnogo). Tako je kupovina legalnog duhana mnogima bila skoro pa nemoguća misija. U takvim prilika našao se određen broj ljudi, pogotovo s područja sliva Mirne, oko Svetvinčenta i Svetog Petra u Šumi, koji su se snašli i u tajnosti sadili duhan. Lokacija nasada bila je tajna jer je Italija imala špijune koji su za novac otkrivali tko je i gdje posadio stabljike duhana.
Sadnice su se na crno nabavljale iz Svetog Petra u Šumi gdje se legalno uzgajao duhan za tvornicu duhana u Rovinju. Pokoja stabljika nabavljena tim putem zasadila bi se na teže pristupačan predio ili usred polja s nekom ratarskom kulturom. Duhan se poslije sušio po tavanima, a frkalo ga se u cigarete pa makar i s novinskim papirom. No bio je gušt izbjeći talijanske regule i „zadimiti“ svoj proizvod. Italija je imala monopol i nad destiliranjem rakije. No i tada su se Istrijani snašli pa se u svakoj kući pila rakija nabavljena od krijumčara ili ju je domaćinstvo samo peklo „poskrivečki“. Kako rakija ima poprilično intenzivan miris „Guardia di financa“ je koristila njuh pri pregledu sumnjivih seljačkih vozova i natovarenih magaraca. Zanimljivo je da su krijumčari, kada su sa natovarenim magarcima prolazili kroz sela, davali seljanima do znanja da prodaju rakiju držeći se s dva prsta za nos. To je bio tajni znak.
Nema komentara:
Objavi komentar