Istra – nastanak poluotoka Istre

U zadnjem ledenom dobu, u razdoblju od 70.000 – 10.000 prije naše ere, razina mora bila je niža od današnje za gotovo stotinjak metara i današnji Sjeverni Jadran bio je kopno. Kopno se nastavljalo sve negdje do Zadra i tek je tu počinjalo „Jadransko more“. U tom je razdoblju talijanski poluotok u obliku „čizme“ bio spojen sa Sicilijom, a naši otoci Krk, Lošinj, Cres, kao i niz manjih istarskih otoka bila su samo brda i brdašca u ravnici. Današnji sjeverni Jadran bio je nizina kojom su tekle rijeka Po (Pad) i mnogobrojni pritoci. Neke od tih rijeka danas ne postoje. 

Jedan od vodenih tokova koji više ne postoji bila je rječica Čipri koja je tekla od središnje Istre kroz Limski kanal. Druga nestala rijeka tekla je ispod Nezakcija (takozvana rijeka Budava). Ovom nizinom prolazili su prastanovnici, davni lovci u potrazi za svojim plijenom. Danas nešto znamo o njima, kao i o biljnim i životinjskim vrstama, zbog nalazišta poput špilje Šandalja. Klima je bila znatno hladnija nego danas, uz povremeno nešto blaža i vlažnija razdoblja. Oko 12.000 g.p.n.e. dolazi do promjene klime. Porastom temperature otapaju se ledenjaci i podiže se morska površina. Tek se tada oblikuje Istra kao poluotok. Nekadašnja brdašca uz obalu postaju otoci, mijenja se vegetacija, a u život davnog čovjeka ulazi i prehrana ribom i ostalim plodovima mora.