Ovo je jedna od priča o istarskim razbojnicima, a tiče se razbojnika koji su činili nedjela u Krnici i okolici, te obitelji Lilić koja je s njima surađivala. Razbojnici su započeli s napadima 1777. godine i tada je mletačka vlast započela istragu. Za razliku od nekih drugih dijelova Istre, ljudi s ovog područja ipak su bili hrabriji u davanju iskaza. Bez obzira na strah od osvete, ljudi su se vjerojatno pouzdali u lokalnu cernidu (črnu vojsku) kojom je zapovijedao Mattio Ulvin. Kada su ljudi svjedočili o bandi, stalno se ponavljalo ime Miha Lilića. Lilić je imao sinove Jakova i Ivu, kćer Mariju i ženu Jelu.
Sin Jakov postao je doušnik razbojnika, kćer Marija nije nikada htjela odati vezu između obitelji i razbojnika. Izgleda da je jedini normalniji član obitelji bio sin Ive, miran čovjek koji se držao po strani i nije radio zlodjela. Ive je živio na obiteljskom imanju sa suprugom i sinom koji se isto zvao Ive. Miho Lilić je i sam bio opasan čovjek. Zbog dva ubojstva koje je počinio (pojedinosti nisu poznate) bio je kažnjen protjerivanjem no nije pobjegao nego se pritajio u Raklju kod šurjaka Roka Vallea. Razbojnici su često prespavali u Mihovoj poljskoj štali na Črnjevici (jedna mletačka milja od Krnice prema Proštini). Miho i sin Jakov dojavljivali su im sve obavijesti, ali i koja se kuća isplati opljačkati. Neki su se ipak jako bojali Miha. O tome najbolje govori slučaj šesnaestogodišnjeg pastira koji je čuvao stoku Mihe Lilića. Pastir je bio Ive Hodan, dijete bez oca iz siromašne obitelji iz Skitače. Mada se znalo da Ive zna štošta o povezanosti Lilića s bandom, dječak zbog straha nije htio ništa potvrditi u svojim iskazima. Na koncu je uhapšen i odveden u Pulu u zatvor. U Puli se utvrdilo da dječak nije lagao nego se doslovce bojao za vlastiti život jer mu se Miho Lilić zaprijetio ukoliko išta oda vlastima. Na koncu je Ive Hodan oslobođen.
Stari dokumenti ga više ne spominju pa ne znamo što je poslije bilo s pastirom. Lilići su doživjeli krvavi kraj. Godine 1784. Mihu je ubio sin Jakov (ne zna se razlog,). Iste godine izgleda da su bile mrtve i Mihina kćer Marija, kao i supruga od sina Ive. Jakov je osuđen na progonstvo pa je izgubio pravo na očevo nasljedstvo. U ponedjeljak 18. rujna 1786. dva svjedoka provela su večer u kući Lilićevih. Pozvao ih je Jakov (i taj se ugledao na oca, pa ga nije smetala činjenica da je osuđen na progonstvo), a kod kuće su bili njegov brat Ive i majka Jela. Ive i Jakov su se posvađali. U pokušaju da Jakov otme arkebuz Ivi, pogođena je majka Jela. Tada je Jakov nožem napao brata Ivu. Svjedoci su pobjegli, a čuvši pucanj u kuću su ušli don Škabić, svećenik Tonetti i plemić Francesco Chersevani. Majka Jela je umirala. Na samrti je bio i Ive koji je svećenika Škabića zamolio da mu čuva sina, jedanaestogodišnjeg dječaka koji je ovime ostao siroče. Da bi se zbrinulo dijete učinjena je procjena sve imovine (15.513 libara). Godine 1788. uhićen je i Jakov. Što se zbilo sa sinom od Ivana ne zna se, ali prezimena Lilić u Krnici više nema. Priča o obitelji Lilić objavljena je u knjizi Miroslava Bertoše "Zlikovci i prognanici".
Nema komentara:
Objavi komentar