Uz antičku cestu koja je vodila od Pule preko Nezakcija do Liburnije bila je sagrađena i crkvica Svetog Teodora (Svetog Tudora). U prošlosti je crkvica vječito bila na nekoj granici (granica Histra i Liburna, granica rimskih agera, granica Austrije i Venecije). Ruševine crkvice se danas ponovno nalaze na granici, ovaj puta na granici između općina Rakalj i Krnica. Načelnik Barbana Josip Batel u 19.st. zapisao je da je pronašao podatak o postojanju crkvice Svetog Teodora iz 690. godine. Ovaj se podatak nalazio u arhivi Barbana koja je kasnije uništena u požaru. U crkvici je pronađen zavjetni žrtvenik posvećen bogu Melosoku, a vlasnici zemlje u okolici pričaju kako su pronalazili fragmente keramike, pa čak i kosture u zgrčenom položaju (način pokapanja karakterističan za brončano doba).
Sveti Teodor je ubijen 306. godine jer se nije htio odreći kršćanstva. Kako je bio rimski legionar, postao je svetac zaštitnik vojnika. Po zapisu iz 1635. zna se da su se prikupljali milodari zbog obnove crkvice Svetog Teodora. Očito je crkva doista i bila obnovljena jer je u njoj 1696. sklopljen mir između stanovnika Raklja i Krnice. U 19.st. je crkva napuštena, a inventar je odnesen u crkvu Svetog Blaža u Vodnjanu. Fotografiju ostataka crkve preuzela sam s web stranica Hrvatskog restauratorskog zavoda, a niz podataka o crkvi pronašla sam u radu "Crkva Sv. Tudora između Raklja i Krnice - svjedok bogate i burne prošlosti" autora Antona Percana.
Nema komentara:
Objavi komentar