Hidrobaza na obali Štinjana je omiljeno okupljalište stanovnika Pule i okolice. Prije nekoliko godina je konačno obala uređena pa je stvarno lijepo tamo otići i na kupanje, i u šetnju, u parkić za djecu… Iz razdoblja Austro Ugarske kraj obale je još nekoliko zgrada, na žalost ruševnih. Kad već spominjem hidrobazu, ovo je trenutak za kratku priču o razvoju zrakoplovstva u Istri. Razvoj zrakoplovstva započeo je 1910. s grofom Rudolfom Montecuccoli-em, austrougarskim admiralom. Prvi let iznad Pule, doduše ne baš uspješan, bio je početkom 19.st. u balonu, no to je jedna potpuno drugačija priča. Nakon niza problema, prvi avion proizveden u Puli poletio je 29. srpnja 1911., i to u Valturi gdje su bili pokusni aerodrom i pokusna mornarička zrakoplovna postrojba. Kasnije su se oboje preselili na otok Svete Katarine u pulskom zaljevu, a na otoku je sagrađen hangar za vojne avione.
Godine 1912. iz Francuske je nabavljeno još aviona te je u Puli bilo 10 aviona. Iste godine sagrađene su hidrobaze na otočiću Kozada, a zatim i na obali Štinjana. Prvi zapovjednik mornaričkog zrakoplovstva u Puli bio je Viktor Klobučar iz Gospića. Početkom 1912. upravo je Klobučar radio na ispitivanju hidroaviona, aviona kojemu su ugradili plovke. Otvaranje većeg broja baza i uzletišta u Istri dovelo je i do osnivanja pilotske škole na otočiću Kozada. Krajem 1. svjetskog rata Austro Ugarska je imala ukupno 268 hidroaviona, a dodatnih stotinjak je bilo u fazi izgradnje. Razvoj civilnog zrakoplovstva započeo je 1924., kada je Kupelwieser počeo koristiti hidroavione za dolazak bogatih posjetioca na Brijune. Danas Istra ima nekoliko manjih sportskih aerodroma (Medulin, Vrsar, postoji još nekoliko lokacija gdje mogu sletjeti mali avioni). Raspitajte se ukoliko ste zainteresirani za panoramske letove. Veliki aerodrom kraj Pule, u Valturi obnovljen je i proširen 1989. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar