Crkvicu Svetog Kvirina (u Svetom Kvirinu) već sam spomenula na blogu, no nisam spomenula niti legendu ni „rat“ između talijanskog i hrvatskog jezika. Na crkvenom pragu (na fotografiji) nalazi se otisak konjske potkove. Legenda kaže da se nekada u blizini odvijala strašna, krvava bitka. Jedan konjanik, koji se borio na strani poraženih, pokušao je na konju ući u crkvu. Želio je kazniti sveca, Svetog Kvirina, kojeg je u bijesu optužio za poraz. Konj se na pragu crkve spotaknuo, a konjanik je pao s konja i na mjestu ostao mrtav.
Uz crkvicu se veže i jedna posve drugačija priča iz prošlosti Istre. Crkvica je otprilike na granici između Vodnjanštine, gdje je živjelo puno Talijana, i Roverije u kojoj su uglavnom živjeli Hrvati. U crkvu su dolazili i jedni i drugi, i za vrijeme mise vodili „rat“ jezicima. Talijani su molitve izgovarali na talijanskom jeziku, a Hrvati na hrvatskom. Kako bi jedni nadglasali druge praktički su urlali na sav glas, a nakon urlanja nerijetko bi nakon mise uslijedila i koja tuča.
Nema komentara:
Objavi komentar