Pupićina peć (to je špilja u Veloj Dragi) detaljno je istražena krajem 20.st. U nekim razdobljima spilja je bila privremeno, a u nekim je bila stalno naseljena. Najstariji tragovi života ljudi u spilji datiraju iz razdoblja od oko 12.000 g.p.n.e. Pretpostavlja se da su prvi stanovnici špilje stigli s dvadesetak kilometara udaljene morske obale, prativši tok male rijeke Boljunčice sve do Učke. Iz ovog razdoblja u spilji su otkrivene sitne alatke napravljene od kremena. Među ostacima hrane su i ostaci mekušaca i školjaka što je dokaz da se hrana nalazila i na poprilično udaljenoj morskoj obali.
Izgleda da je špilja potom bila napuštena više tisućljeća, ali se zatim ponovno počela koristiti oko 5.000 g.p.n.e. Tada se već način života poprilično izmijenio; počelo se razvijati stočarstvo, obrađivala se zemlja pa je u špilji bilo sklonište za stada stoke, najčešće ovaca, i pastira. Osim kostiju stoke otkriveni su ostaci lončarije i alatke, već znatno razvijenije i većih dimenzija. Za njihovu izradu koristio se kvalitetniji kamen, a otkrivene su i alatke od vulkanskog stakla kojega uopće nema u Jadranskom bazenu. Iz razdoblja od oko 1.500 g.p.n.e. otkriveni su ostaci šivaćih igala i vretena te posude različitih oblika, znatno ukrašenije od starijih. Iz antike je u špilji pronađeno malo ostataka jer su tada Pupićinu peć koristili samo pastiri.
Nema komentara:
Objavi komentar