Osim grada Bakra, u Bakarskom zaljevu nalazi se i Bakarac. Bakarac se prvi puta spominje 1364. pod nazivom Bycharts. U dokumentima iz 15.st. spominje se kao Bycharits, i navodi se da je bio luka Hreljina. Neki misle da je naziv nastao od riječi „bukara“ (bokal) kojemu, po obliku, nalikuje bakarski zaljev. Od kraja 18.st. na lokaciji današnjeg Bakarca nalazili su se magazini soli, drva i ugljena, a mala luka je u ovom razdoblju bila stvarno živahna. Ta živost je zamrla izgradnjom željeznice do Rijeke i uvođenjem monopola na prodaju soli, pa su počeli propadati i lučica i magazini. U to vrijeme kuće nisu bile uz more već na povišenom. Razlog nisu bili samo magazini već i niska obala pa bi kod većih plima obala bila poplavljena.
Propadanjem magazina započela je gradnja kuća bliže moru. Početkom 19.st. Bakarac je imao 18 kuća i 108 stanovnika. Na ovom dijelu obale bilo je niz tunera i malih pristaništa za ribarske barke. Samo u Bakarcu postojalo je pet malih mulića, a u blizini se nalazilo još četiri. Dio Bakarca zove se Sansovo, a dobio je ime po lordu Sansonu. Lord Sanson je početkom 19.st. došao u Bakarac, oženio mladu domaću djevojku i imao na ovom dijelu posjed. Uz more na njegovom nekadašnjem posjedu danas je plaža. Plaža je napravljena četrdesetih godina prošlog stoljeća. Prije toga, Bakarac je imao dvije kućice na kotačima, svaka sa po 4 kabine za kupače, a po zimi su se kućice vadile iz mora. Nakon I. svjetskog rata posađen je vrt s puno stabala jablana. Vrt se održavao do 1962. Kasnije je ovdje bio mali bakarački kamp (nema ga više). Crkva je sagrađena 1906., na lokaciji gdje je prije bila kapelica. Jedna od posebnosti Bakarca je zmija neotrovnica Crvena krpa (Elaphe situla leopardina) koja se može naći samo ovdje.
Nema komentara:
Objavi komentar