Dane - običaji u Danama

Stari kameni most u Danama, samo da može, ispričao bi nam različite priče; priče o djeci koja su se igrala kraj potoka (i u potoku), o sastancima na mostu koje je vodio seoski župan, a na kojima su se donosile važne odluke za seljane. Uz most se nalazi i mala kućica u kojoj je bila javna slavina. Ovdje su žene iz Dana dolazile po vodu. Obično su vodu nosile u brentama, pa je u kućici zazidan praktičan stalak na kojeg se stavila brenta puna vode kako bi se lakše uprtila na leđa. Blizu mosta se boćalo. I danas po Istri niz sela ima boćališta, na žalost obično nekorištena. No boćanje se vraća u modu pa boćaju i mlađe generacije, a održavaju se i ona boćališta koja prije godinama nitko nije koristio. 

Kako se nekada niz ljudskih nedaća tumačilo urocima bačenim na pojedince, nerijetko se „liječenje“ provodilo uklanjanjem uroka. U Danama se provodilo „kađenje bolesnika“, običaj kojim se bolesnom čovjeku nastojao ukloniti urok. Ne vjerujem da je Dane imalo „ekskluzivna prava“ na ovaj način „liječenja“. Možda su samo neka druga sela imala neznatno promijenjen „recept“. Kađenje bolesnika provodilo se ovako: žar bi se stavio u posudu, a na njega se stavilo suho cvijeće iz „ivanjskog vijenca“ (vijenac se smatrao čuvarom kuće od zla). S ovako pripremljenom posudom iz koje se dimilo obilazio se krevet bolesnika, tri puta u jednom pa tri puta u drugom smjeru. Nije ovo bio jedini recept za uklanjanje uroka, i u samim Danama postojalo je još nekoliko načina kako su se ljudi borili protiv nedaća koje su ih zadesile. O običajima u Danama pisao je Etore Poropat u knjizi "Dane - selo u Istri".