četvrtak, 2. travnja 2020.

Pula - Sv. Marija Formoza dodatak

Prvi moj tekst o bazilici Svete Mariji Formozi u Puli možete pročitati ovdjeU kasnoantičkoj Puli bazilika Svete Marije Formoze i obližnji samostan benediktinaca nalazili su se u četvrti smještenoj uz južne zidine grada. Izuzetno lijepa bazilika (formoza znači krasna) u srednjem vijeku postala je ruševina. Bazilika je vjerojatno izgorjela u požaru 1243. godine, za vrijeme desetodnevne pljačke Pule koju je izvršila Venecija. Posljednji nadstojnik obližnjeg samostana spominje se 1258. godine (Walberto). Već u srednjem vijeku započinje „razgradnja“ crkve jer se njezina kamena građa koristila za gradnju novih kuća u Puli. U 16.st. arhitekt Sansovino ukrašava Veneciju stupovima iz pulske bazilike Svete Marije Formoze i iz velikog rimskog kazališta koje se nalazio na brežuljku Monte Zaro. U 17.st. kamena se građa bazilike koristila i za obnovu Komunalne palače na Forumu. 

Iz 18.st. postoje crteži ostataka crkve. Na crtežima su vidljivi ostaci apside te dijelovi istočnog zida crkve i kapele koja je jedina sačuvana do danas. Crteže je napravio francuski graditelj i slikar Clerisseau, a danas se nalaze u Ermitažu. U 19.st. ostataka je još manje, no Pietro Kandler bilježi prvi tlocrt crkve. Početkom 20.st. A. Gnirs radi prvo zaštitno istraživanje crkve zbog gradnje austrijskog hotela Central. Gnirs je otkrio ostatke nekoliko višebojnih podnih mozaika. Južna kapela te dijelovi nekih zidova crkve restaurirani su 1923. Identična se kapela nalazila i s druge strane crkve. Kapele su bile mauzoleji, a njihova unutrašnjost je bila ukrašena mozaicima, freskama, mramorom i štukaturama. U sačuvanoj kapeli vjerojatno su se nalazila dva do tri sarkofaga. Arheološki muzej Istre i posljednjih desetljeća provodi arheološka istraživanja ovog lokaliteta. Godine 2016., arheolozi su pronašli ulomak podnog mozaika s prikazom košare i barskim pticama. U prijašnjim istraživanjima otkriveni su ostaci antičke insule (blok kuća). Dopuna prethodnom tekstu o ovoj bazilici u Puli nastala je nakon čitanja kataloga br. 68 Arheološkog muzeja Istre, a fotografiju arheološkog iskopavanja iz 2016. preuzela sam s njihovih web stranica. 

Nema komentara:

Objavi komentar