U drugoj polovici 14.st. obitelj Lazzarini došla je u Istru iz Toskane. Obitelj je prvo živjela u Puli i tu se bavila bankarstvom. U 15.st. otišli su u Rijeku gdje su postali utjecajni građani. U 19.st. Ludovico Lazzarini oženio se s groficom Battiala i tako je nastao labinski ogranak obitelji Lazzarini. U Labinu je obitelj imala palaču, a imanje im se nalazilo u Svetom Martinu. Jedno imanje obitelji Lazzarini bilo je i u Svetom Lovreču Labinskom. Kuća Lazzarini postoji i danas mada je napuštena (na fotografiji). U obitelji je bilo niz poznatih ljudi pa ih spominje povijesna dokumentacija Pule, Rijeke, Labina. Posljednji barun Lazzarini imao je tri sina.
U doba kada je obitelj poprilično osiromašila, obitelj je uglavnom živjela od drva iz šume na poluotoku Ubasu. Šuma je nacionalizirana 1948. godine. Jedan sin, Giuseppe Lazzarini, napustio je naše krajeve pred I svjetski rat, ali se vratio s Talijanima. Zalagao se za pripojenje Istre Italiji. On je u Svetom Lovreču Labinskom često boravio u obiteljskom ljetnikovcu jer je nadgledao prodaju drva s Ubasa. Popularniji u narodu bio je njegov brat liječnik Tommaso, zvan „medig baron“. Naime, Tommaso je bio liječnik, imao je liječničku ordinaciju u Labinu, ali je putovao Labinštinom i liječio i bogate i siromahe. Uvijek mu je cijena usluge bila prilagođena imovinskom stanju pacijenta, pa nerijetko najsiromašnijima nije ni naplatio liječenje, dok bi račun bogatima bio pozamašan. Treći brat Vittorio postao je sveučilišni profesor u Padovi, ali se i on bavio istarskom poviješću.
Nema komentara:
Objavi komentar