Položaj Bakra iskoristili su Liburni, ilirsko pleme koje se ovdje naselilo negdje u 3. ili 2. tisućljeću p.n.e. Liburni su ovdje imali nekoliko gradina, a zaljev su zvali Vel-Kier (kameni zaljev). U antici je u zaljevu postojalo naselje jer je otkriveno niz rimskih novčića, uljanica, nakita... Klaudije Ptolomej 160. godine spominje grad Velceru (Volceru) u Liburniji. Pretpostavlja se da je latinski naziv nastao izmjenom ilirskog naziva Vel-Kier. Uslijedilo je razdoblje Bizanta, dolazak Avara pa Slavena, a negdje u 9.st. nastaje hrvatski naziv za gradić – Bakar. Godine 1102. nastalo je ugarsko hrvatsko kraljevstvo. Kralj Andrija II predao je Bakar darovnicom krčkim knezovima, poslije Frankopanima.
Pod Frankopanima, Bakar je ojačao i postao prometni, kulturni i trgovački centar. Ovo zlatno doba za Bakar trajalo je do kraja 15. i početka 16.st. kada je zavladao strah pred Turcima. Stjepan III Frankopan je posljednji Frankopan koji je bio gospodar Bakra, a kako je umro bez nasljednika ostavio je svoje posjede sestri. Tako je započela vladavina obitelji Zrinski. Snažno razvijajući Bakar kao pomorski grad, obitelj Zrinski je u 17.st. od Bakra stvorila najjaču hrvatsku luku. Godine 1671. pogubljeni su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, a austrijska vojska opljačkala je sve do čega je došla. Na čelo grada došla je ugarska komora koja je gradu nanijela štetu, ali ga je 1692. prodala austrijskoj komori. Bakar je time ponovno ojačao i postao centar okolne regije, a za vrijeme Karla III (odnosno IV) sagrađena je cesta, poznata Karolina. I nakon Karla, Bakar je bio bogati grad, sve do dolaska Napoleona i daljnjih nepogoda koja su uglavnom onemogućavale da grad bude ono što je nekada bio.
Nema komentara:
Objavi komentar