Umag – počeci turizma

U Umagu je 1877. postojao hotel-restoran „Al Cervo D`Oro“, a postojala je i jedna kavana. Godinu dana poslije Umag je imao nekoliko novih gostionica. Godine 1881. otvoren je hotel „Al buon amico“, koji je iduće godine bio jedini hotel u Umagu. Iste godine otvorena je nova gostionica. U posljednjem desetljeću 19.st. otvoreni su hoteli „All`Istria“ i „Al Leon D`Oro“ (godine 1898.). Na samom početku 20.st. u Umagu su bila tri hotela, a mali hoteli počinju se otvarati u okolici Umaga (Petrovija, Materada, Bašanija, Murine). Godine 1910. prestolonasljednik Franjo Ferdinand posjetio je Brijune, ali je svratio i do Umaga. Godinu dana nakon toga počinju se organizirati prvi izleti do savudrijskog svjetionika i ostataka Sipara. Planovi za otvaranje prvog kupališta prezentirani su u Kopru na regionalnoj izložbi još 1910. godine. Deset godina kasnije, u Umagu postoji nekoliko kupališta, a mogle su se iznajmiti kočije i kola. Godine 1923. postojala su četiri hotela, tri bifea i bara, tri gradske kavane, tri gostionice, pansion na Punti i nekoliko kupališta. 

Jačanje turizma potaklo je osnutak „Društva za hotele i kupališta“ („Societa Albergi e Stabilimenti Balneari di Umago d`Istria“). Godine koje slijede imaju samo manje izmjene u postojećim kapacitetima, a Umag je 1936. posjetilo 64.000 turista, uglavnom iz Austrije. Godine 1939. postojao je jedan hotel i niz pansiona, gostionice, jedan bar, dvije krčme. Te je godine uvedena turistička autobusna linija Umag – Portorož – Trst. Do tada se u Umag dolazilo parobrodima. Isprva je postojalo brodarsko društvo „Istria – Trieste“ smješteno u Trstu, da bi 1897. bilo osnovano brodarsko društvo „Umago – Trieste“ koje je trebalo dodatno poboljšati povezanost Umaga. Kada govorimo o nekadašnjem izgledu Umaga, u ta se vremena niste mogli šetati oko stare jezgre današnjom šetnjicom uz more. Poput Rovinja danas, kuće u Umagu nalazile su se do mora, doslovce su „izranjale“ iz mora, izložene neverama i valovima. Šetnica uz more je dovršena tek 1939. Uske uličice u starom dijelu grada ostale su manje više neizmijenjene. Tada dio uličica nije bio popločen, a dio je bio samo djelomično popločen (bio je popločen samo uski dio za pješake). Zato se ovakav pločnik zvao „Salvascarpe“ (tal. čuva cipele). Veliki lukobran sagrađen je u 19.st. Na njegovom kraju nekada se nalazila kućica s čijeg su krova klinci skakali u more, a zeleno je svjetlo označavalo početak lukobrana noćnim moreplovcima.