Istra - narodni liječnici

Kada nije bilo liječnika, a ni znanost nije mogla pomoći, ljudi su se liječili i narodnim receptima, ali je bilo i puno praznovjerja. Na blogu sam već spomenula perojskog popa, kaldirskog štriguna Ivicu Spozara, liječenje u potoku Krvar… Naravno, narodnih „liječnika“ bilo je mnogo, a za postojanje nekih od njih znamo zahvaljujući starim dokumentima, ali i usmenoj predaji. U Kranjcima je nekada živjela Antica Glavičić rođena Gobo. Zvali su je i Tonina Mrdalica. Kod travarke Mrdalice se odlazilo po pomoć ako vas je gušilo i kada ste osjećali opću slabost. U Labinu je živjela Skira, žena koja se „specijalizirala“ za uganuća nogu i ruku. Skira je koristila „rašelinku“, grančicu jedne vrste bjelogorice. Od grančice bi napravila križić i, uz riječi molitve, vezala bi ga na bolno mjesto na tijelu. Nakon nekoliko dana konac bi olabavio jer bi se ispod grančice oteklina smanjila. 

U Drenju je živio Alojz koji je liječio ljude i stoku nakon ugriza zmija ili uboda pauka. Nakon ugriza netko je hitno trebao otići do Alojza, reći mu ime čovjeka ili životinje koju je ugrizla zmija. Tada bi se on povukao u svoju sobu. Ne znam što je radio u sobi, no ljudi su ga hvalili. Kada bi se netko porezao, na ranu su stavljali paučinu (vrlo logično, danas se ne stavlja paučina, ali za neke dijagnoze postoje posebne mrežice koje se stavljaju na ranu i olakšavaju zacjeljivanje). Naravno, koristile su se trave, razni plodovi, a mnogi od tih recepata aktualni su i danas jer stvarno djeluju. Za neke „recepte“ baš i ne vjerujem da pomažu. Na primjer ne vjerujem da se bol u leđima može liječiti tako da se kod prve grmljavine u godini leđa trljaju o zid. Ne vjerujem da je djelotvorno ni liječenje bradavica s novčićima. Bradavicu je trebalo natrljati novčićem, a zatim se novčić bacio na put. Onaj koji bi ga podignuo dobio bi bradavicu, a ona prva bradavica bi odmah nestala. Sve si mislim, ako je i taj drugi čovjek liječio bradavicu na isti način, pa onda treći, pa četvrti i tako dalje mora biti da je Istra bila puna bradavica i novčića na cesti. Podatke o osobama koje sam spomenula pronašla sam u knjizi "Narodni običaji Labinšćine" (Božo Glavičić).