U vrijeme uskočkog rata između Venecije i Habsburgovaca, u Lindaru su bili uskoci. Uskoci su u Lindar dovodili zarobljene ljude, ali i plijen do kojeg bi došli pljačkanjem mletačkog dijela Istre. Uskoci su većinu svog plijena slali konjima u Senj, a ostali koji su dobili dio plijena slali su svoj dio plijena obiteljima. U mletačkim arhivima nalazi se zapisnik sa saslušanja Jele Medešić kojeg je provela Venecija. Prvo saslušanje Jele bilo je u četvrtak 5. svibnja 1616., idući dan je ispitivanje nastavljeno. Jela je bila rodom iz Svetvinčenta, a odrasla je u Karojbi. Neko je vrijeme radila u Veneciji, a onda je došla u Istru u posjet rođacima. Nekoliko je dana provela u jednoj kući u Lindaru u kojoj je boravio uskok Mihalić iz Senja.
Jelu su prvo ispitivali uskoci, njih je zanimalo sve o Veneciji, snazi mletačke vojske, planovima… Izgleda da Jela, u ovom kratkom razdoblju kojeg je provela s uskocima, nije sudjelovala u pljačkaškim pohodima na mletački dio Istre. Njezino svjedočenje sadrži podatke o tome koliko je stoke opljačkano, koliko ima uskoka, Istrijana i ostalih u napadima, kojim oružjem se koriste... Jela je navela i podatak da je u pljačkaškim pohodima na mletački dio Istre sudjelovalo i dosta žena. Svjedočila je o plijenu kojeg su donesli u Lindar nakon napada na područje Motovuna, Pule i Zamaska. Poprilično kratka Jelina „uskočka epizoda“ završila je kada su je uskoci iz Lindara poslali u mletački dio Istre sa zadatkom prikupljanja informacija o ljudstvu, snazi i eventualnom plijenu na drugoj strani. Arhiva u Veneciji ne otkriva što se dalje zbivalo s Jelom Medešić. Priču o Jeli pronašla sam u knjizi Miroslava Bertoše "Doba nasilja, doba straha".
Nema komentara:
Objavi komentar