U vrijeme uskočkog rata, kao uostalom i u svim ratovima,
uhode su imali „pune ruke posla“ pa su slali informacije onoj strani koju su
preferirali ili koja ih je plaćala.
Istražujući napad, rašporski kapetan Tiepolo saznao je da je u napadu na neprijateljskoj strani viđen i pićanski biskup i o tome je hitno obavijestio Veneciju. Njegovi izvještaji nalaze se u mletačkoj arhivi, a pažljivom analizom izvještaja moguće je zaključiti da je istina i ponešto drugačija od one u Tiepolovim pismima. Vjerojatno je biskup Antonio Zara iskoristio napad Austrije na Račice, Buzet i okolicu kako bi izvukao nećaka iz Račica i preselio ga u Pićan. Također, vrlo je vjerojatno kako je Tiepolo i sam koristio doušničke informacije Domiziana Zare nastojeći prikriti identitet njegovog doušnika. Gotovo sigurno je Tiepolo shvatio da je Domizian Zara imao prste u travanjskom napadu uskoka i Austrije na mletačko područje. Sve u svemu, Domizian je Tiepola dobrano povukao za nos jer je očito bio dvostruki špijun. Tada je Tiepolo, strahujući se vlastitu karijeru, pokušao prikriti ulogu Domiziana Zare i time prikriti činjenicu da je „nasjeo“ dvostrukom uhodi. U isto vrijeme se i pićanski biskup pobojao za vlastitu karijeru, pa je pokušao napraviti isto, prikriti ulogu nećaka u napadu. Povijesni dokumenti više ne spominju Domiziana Zaru pa je nepoznanica što se dalje s njim događalo. Arhivi Vatikana pak navode da je pićanski biskup umro u 48. godini (20. prosinca 1621.). Ove podatke pronašla sam u knjizi Miroslava Bertoše (Doba nasilja, doba straha).
Nema komentara:
Objavi komentar