Godine 50.p.n.e. Cezar je završavao rat s Galima. Dok
je Cezar ratovao, Pompej je ojačao svoj položaj u Rimu i, preko većine u senatu, naredio je Cezaru da se po isteku petogodišnjeg mandata prokonzula vrati u Rim,
no da prije toga mora raspustiti svoju vojsku. Naravno, raspuštanjem Cezarove
vojske Pompej je želio znatno umanjiti moć Cezara. Cezar se oglušio o zahtjev Senata, ne samo da nije
vojsku raspustio nego je s vojskom krenuo prema Rimu. Prešao je rijeku Rubikon 10.
siječnja 49.p.n.e. što je označilo početak građanskog rata.
Vjeruje se da je izreku „Alea iacta est“ (kocka je
bačena) Cezar izrekao upravo prilikom prelaska Rubikona. Manje je poznato da se jedna od bitaka u ratu između
Cezara i Pompeja odvijala kraj uvale Voz na Krku. Na Cezarovoj strani vojsku su
vodili Gaj Antonije i Publije Dolabela. Nakon poraza, Cezarova vojska se
sklonila na poluotok Bejavec. Bijeg s Krka na kopno ostvarili su izradivši
splavi od bačvi koje su im napravili Liburni na Krku. Jedna izgubljena bitka ne
znači i izgubljen rat. Cezar je potpuno porazio Pompejevu vojsku kraj Šćedra
blizu Hvara 47.p.n.e. Opis povratka Cezarove vojske na kopno na splavima napravljenima od bačvi ujedno je i najstariji zapis koji spominje bačve (tada je bilo
uobičajeno čuvati vino u amforama).
Godine 50.p.n.e. Cezar je završavao rat s Galima. Dok je Cezar ratovao, Pompej je ojačao svoj položaj u Rimu i, preko većine u senatu, naredio je Cezaru da se po isteku petogodišnjeg mandata prokonzula vrati u Rim, no da prije toga mora raspustiti svoju vojsku. Naravno, raspuštanjem Cezarove vojske Pompej je želio znatno umanjiti moć Cezara. Cezar se oglušio o zahtjev Senata, ne samo da nije vojsku raspustio nego je s vojskom krenuo prema Rimu. Prešao je rijeku Rubikon 10. siječnja 49.p.n.e. što je označilo početak građanskog rata.
Vjeruje se da je izreku „Alea iacta est“ (kocka je bačena) Cezar izrekao upravo prilikom prelaska Rubikona. Manje je poznato da se jedna od bitaka u ratu između Cezara i Pompeja odvijala kraj uvale Voz na Krku. Na Cezarovoj strani vojsku su vodili Gaj Antonije i Publije Dolabela. Nakon poraza, Cezarova vojska se sklonila na poluotok Bejavec. Bijeg s Krka na kopno ostvarili su izradivši splavi od bačvi koje su im napravili Liburni na Krku. Jedna izgubljena bitka ne znači i izgubljen rat. Cezar je potpuno porazio Pompejevu vojsku kraj Šćedra blizu Hvara 47.p.n.e. Opis povratka Cezarove vojske na kopno na splavima napravljenima od bačvi ujedno je i najstariji zapis koji spominje bačve (tada je bilo uobičajeno čuvati vino u amforama).
Nema komentara:
Objavi komentar