Otok Lošinj nekada je bio spojen s otokom Cresom. Zbog lakše plovidbe, u antici se u Osoru prokopao kanal Kavuada pa su Lošinj i Cres postala dva otoka. U antici otoci su se zvali Apsyrtides (legenda o Jasonu i zlatnom runu). Cres je bio nastanjen još u davna vremena, dok je Lošinj bio gotovo nenaseljen sve do 12.st. U 19.st. Lošinj se razvio u vodeću pomorsku silu u regiji, a Mali Lošinj je, odmah nakon Trsta, bio najvažnija jadranska luka. U ta su vremena bili izrazito cijenjeni lošinjski pomorci, ali i graditelji kvalitetnih jedrenjaka. Mali Lošinj je u 19.st. imao čak šest brodogradilišta, a u lošinjskoj luci bilo je i po 150 jedrenjaka (više od ukupnog broja jedrenjaka u cijeloj Istri u ovom razdoblju).
Danas je najveći grad na Lošinju Mali Lošinj (7.000 stanovnika). Prvi stanovnici Malog Lošinja naselili su uvalu Svetog Martina. Vjeruje se da je u uvalu stiglo dvanaest hrvatskih obitelji koje su se bavile poljoprivredom. Veli Lošinj danas ima oko 1.000 stanovnika, no u prošlosti je imao više stanovnika od Malog Lošinja pa je od tada ostalo i ovo „Veli“ u njegovom imenu. Turizam se započeo razvijati 1885. kada je na Lošinj stigao nadvojvoda Karlo Stjepan. Nadvojvoda je kupio vilu u Velom Lošinju čime je cijeli otok postao interesantan austrijskoj aristokraciji. Njegov je dolazak uslijedio samo tjedan dana nakon njegovog vjenčanja za Mariju Tereziju. Imali su šestero djece. Kćeri Eleonora i Renata i sin Karl Albrecht pričešćeni su u župnoj crkvi u Velom Lošinju i godinama su dolazili na Lošinj. Predivna blaga klima, pošumljavanje, sađenje biljaka donesenih iz cijelog svijeta učinili su okolicu Malog i Velog Lošinja prekrasnima. Danas je cijeli otok premrežen šetnicama, nudi različite sadržaje i obara rekorde u broju turista.
Nema komentara:
Objavi komentar