Uvala Verige – fulonika i podmorje

Kompleks maritimne bogate vile se prostirao u cijeloj uvali Verige. Zbog porasta razine mora, danas su u moru dio termi, ribogojilište, pristanište te prostor uz pristanište koji se vjerojatno koristio za skladištenje. Ako gledate s mora, riječ je o desnoj strani uvale. Voda za kompleks, kako njegov rezidencijalni dio, tako i za terme i proizvodni dio dolazila je malim akvaduktom s izvora na obližnjem brežuljku Gradina. Terme su bile sagrađene na dvije etaže. Viša etaža (u razini sa stazom kojom ste došli u uvalu) imala je veliku središnju dvoranu uz koju su se nalazili bazeni s hladnom vodom (frigidarij, prva fotografija), toplom vodom (tepidarij) i vrućom vodom (kaldarij) te parna kupelj (sudatio). 

Na etaži ispod ove nalazile su se kotlovnice za grijanje vode i poda u termama. Voda se koristila i u ribogojilištu (pisina vivaria odnosno bazen u kojem se uzgajala riba). Bazen je bio pregrađen na nekoliko dijelova te se istovremeno moglo uzgajati nekoliko vrsta riba. Voda koja je dopremana akvaduktom koristila se u ribogojilištu za regulaciju slanosti vode. U fazi kada je povećana proizvodnja u uvali, između termi i gospodarskog dijela sagrađena je fulonika (fullonica), radionica za obradu i bojenje tkanina (druga fotografija). Proizvodnja se odvijala u njezinom unutrašnjem dvorištu od kojeg su sačuvani vanjski zid, ostaci stupova koji su se nalazili uz portik (trijem), velike kamene posude (lacunae) uz koje su bile plitke posude. Uloga fulonika u antičkom Rimu bila je toliko važna da su rad fulonika nagledali prokuratori. Tkanine je prvo trebalo dobro očistiti, a ovaj proces je trajao nekoliko dana. Tkanina se namakala u posudama (lacunae), uz gaženje i gnječenje. 

Plitki bazeni uz lacunae koristili su se za cijeđenje i dodatnu obradu tkanine. Osim vode koristila se potaša, sapun, urin i pročišćena glina. Zatim se tkanina ispirala i tukla da bi se učvrstila tekstura. Nakon sušenja, tkanina se pročešljavala s posebnim četkama, kako bi se dobila ili pahuljasta ili grublja površina tkanine, ovisno o potrebi. Ukoliko je očišćenu tkaninu trebalo dodatno bijeliti, tkanina bi se rastegnula, a ispod nje je polako sagorijevao sumpor. Sumpor se najvjerojatnije dopremao iz Istarskih Toplica. Ako je tkaninu trebalo obojiti, koristili su se različiti načini. Najskuplje je bilo bojanje u purpurnu boju jer se boja radila od morskih puževa vrste volak. Purpurna boja proizvodila se kod Barbarige, gdje su nađeni ostaci kućica ovog puža, tako da je doprema purpura na Brijune bila jednostavna. Fulonike su se obično radile uz more jer je morska voda stabilizirala boju tkanine.