Blaž Baromić rodio se u Vrbniku u kojem je proveo većinu svog života. Postao je svećenik, a jedno od njegovih prvih djela je „Mavrov brevijar“ (brevijar kojeg je pisao za svećenika Mavra iz Vrbnika, a Mavro ga je koristio i na području Dubrovnika dok je tamo obavljao službu). Mavrov brevijar je pisan ustavnom glagoljicom 1460. godine. U to je vrijeme započeo razvoj tiskarskih strojeva. Time su se knjige, koje su se do tada prepisivale, mogle tiskati i time su postale i jeftinije i dostupnije. Naravno, za kupnju tiskarskog stroja Blaž Baromić nije imao novaca, a nije se mogao za pomoć obratiti ni krčkom kaptolu jer je kaptol forsirao uporabu latinice. Zbog toga je Baromić otišao u Senj. Dobivši potporu u Senju, Blaž je 1493. otišao u Veneciju učiti tiskarski zanat.
Tada je nastao i „Baromićev brevijar“. Za vrijeme njegovog boravka u Veneciji dao je izraditi glagoljaška slova te se skupa sa slovima vratio u Senj. U Senju se zatim osnovala tiskara (1494.) u kojoj je Blaž Baromić imao ključnu ulogu. U Senju je ubrzo tiskana knjiga „Senjski glagoljski misal“ koja je ujedno i prva hrvatska knjiga tiskana u Hrvatskoj za koju znamo tko ju je tiskao (Blaž Baromić, Silvestar Bedričić i Gašpar Turčić). Tiskanje je dovršeno 07. kolovoza 1494. Očuvala su se tri originalna primjerka (najbolje sačuvan primjerak je u Budimpešti, primjerak od 199 listova je u Sankt Peterburgu, a primjerak od 147 listova u samostanu konventualaca u Cresu). Od četvrtog je sačuvan samo dio, a nalazi se u Odesi. U Vrbniku u Spomen tiskari izložena je replika tiskarskog stroja s glagoljskim slovima. Spomen tiskara posvećena je Blažu Baromiću i Dragutinu Parčiću, prvom i posljednjem tiskaru koji su tiskali knjige na glagoljici.
Nema komentara:
Objavi komentar