Kada bi samo izvor Valigaštar mogao pričati, tko zna koliko bi višestoljetnih priča čuli. Na izvoru bi zastali prolaznici, odmorili, popili vodu, napojili stoku. Na Valigaštar su dolazile žene po vodu. Ovdje su se okupljali muškarci koji su bili uključeni u rabote. Valigaštar je bio i mjesto za okupljanje svih za karatadu (karatada je naziv za radnu obavezu u vrijeme Venecije kojom su bili angažirani svi vlasnici volova). U vrijeme talijanske vlasti, Talijani su zabranili pečenje rakije. Zato su se ljudi noću sastajali oko Valigaštra i pekli rakiju.
Nakon 2. svjetskog rata netko je došao na ideju napraviti vapnenicu kraj Valigaštra. Vapnenica je doista i napravljena, no jedne noći su ljudi koji su bili zaduženi za pravljenje vapna zaspali i sav trud je završio fijaskom. Ubrzo je ideja pala u zaborav. Neko vrijeme se blizu Valigaštra uzgajala konoplja. Nakon sječenja, napravili bi se tanki snopovi koji su se vozili na močenje, najčešće u more. U moru bi se snopovi namakali i po deset dana, a zatim su se sušili i drobili. Na kraju ove procedure, žene su na preslicama prele tanke niti konca od kojih se radilo platno. Na Valigaštru su puno vremena provodili pastiri i pastirice.
Nema komentara:
Objavi komentar