Urbar Pazinske grofovije nastao je 1498. godine, a pronašao ga je u drugoj polovici 19.st. u Draguću povjesničar Carlo de Franceschi. Urbari (feudalni zakoni) sadržavali su propise kojima su se uređivali odnosi između feudalaca i kmetova. Pod Pazinsku grofoviju koja je bila pod vlašću austrijskih vladara tada je spadalo 33 posjeda, među njima i Rakalj. Tek nakon sukoba Austrije s Venecijom (od 1508. do 1516.) Rakalj i Barban došli su pod vlast Venecije. Nakon javne dražbe 1536. godine vlasnik Raklja, Barbana i cijelog ovog područja postala je mletačka obitelj Loredan. Tada se Urbar Pazinske grofovije preveo s njemačkog na talijanski jezik i nastao je Urbar Raklja. Prevoditelji su bili pazinski župnik Francesco Claych i pazinski kancelar Pietro Peregrin. Naravno, prilikom prevođenja morali su neke stvari izmijenili u duhu s vremenom, ali i s novčanim jedinicama i mjerama koje je koristila Venecija. Jedan prijepis Urbara Raklja učinio je 1792. barbanski notar Tomasso Andrea Caponi, što samo pokazuje koliko dugo se koristio ovaj urbar.
Naravno, niste ni sumnjali, urbar je uglavnom definirao davanja i obaveze kmetova prema feudalnim vlasnicima. Svatko je za Božić morao dati flegaru (osobi koja je bila određena od strane feudalnog gospodara) pet bezzi (sitni venecijanski novac). Onaj tko je imao tri svinje bio je dužan dati tri pečenke, dok je svaki vlasnik stada sitne stoke na dan Svete Jelene morao dati gospodaru ili sir ili jednu životinju. Urbar je regulirao plaćanja koja su seljaci morali platiti ako su sjekli stabla, koristili za ispašu tuđe pašnjake, no i kazne za prijestupe, radne obaveze seljaka... Seljaci su morali sudjelovati u žetvi na feudalnom imanju, kod oranja i grabljanja njiva obitelji Loredan, u stražama koje bi se organizirale u slučaju opasnosti. Isto tako, morali su sudjelovati i u opskrbi vodom i vinom obitelji Loredan, ali i u obnovi njihove palače. Urbar je regulirao pravila koja su se morala poštovati kod ribolova, ali i cijenu ulaska brodova u luku ispod Raklja. Na primjer brod koji je prevozio vino morao je feudalcima dati jedan spudo vina. Urbar je regulirao i desetinu koja se davala Loredanima, pa su desetinu morali davati čak i svećenici. Naravno, bilo je pokušaja izbjegavanja plaćanja obaveza Loredanima, krijumčarenja vina, kao i pokušaja Loredana da spriječe lukavost seljaka da zaobiđu feudalni zakon.
Nema komentara:
Objavi komentar