Dana 06. siječnja 1288. u frankopanskom kaštelu u Novom Vinodolskom okupila se komisija pred knezom Leonardom. Komisija se sastojala od 42 člana iz devet tadašnjih vinodolskih gradova – općina; Grobnika, Bakra, Trsata, Hreljina, Drivenika, Grižana, Bribira, Ledenica i Novigrada (današnji Novi Vinodolski). Članovi komisije popisali su običajne zakone koji su se do tada primjenjivali. Tako je nastao Vinodolski zakonik, najstariji cjelovito sačuvan dokument koji sadrži običajno pravo (od njega je starija samo Ruska pravda napisana u razdoblju od 11. do 13.st.).
Izvorni dokument nastao je 1288. i pisan je ustavnom glagoljicom. Najstariji sačuvani prijepis Vinodolskog zakonika nastao je u 16.st. glagoljičnim kurzivom. Rukopis se do 19. st. čuvao u arhivi modruškog kaptola u Novom Vinodolskom, kada je prešao u vlasništvo Edvarda Mrzljaka, nadsavjetnika hrvatsko-slavonskog ravnateljstva. Godine 1851. Mrzljak je poklonio rukopis Narodnom muzeju u Zagrebu. Vinodolski zakonik regulirao je pravila ponašanja, propisivao globe, definirao prava i obaveze feudalaca i podanika te je dijelom čak i štitio slabiju stranu. U pojedinim dijelovima zakonskik je odredbama štitio žene. Zakon je samo u dva slučaja propisivao smrtnu kaznu: vračarama koje nisu mogli platiti kaznu ili osobama koje su ponavljale zločin paležom. Za razliku od niza zakona iz tog doba, Vinodolski zakonik nije predviđao mučenje.
Nema komentara:
Objavi komentar