Nakon slavne antičke faze i Augustov je hram prošao kroz mnogobrojne promjene. U 4.st. prestao je progon kršćana. Ubrzo je kršćanstvo postalo službena religija Rimskog carstva. Vjeruje se da je tada Augustov hram postao ranokršćanska crkva posvećena Majci Božjoj. Iz ove je faze natpis sa začelja hrama. U doba romanike, uz istočni zid hrama sagrađena je zgrada koja je na razini drugog kata bila povezana s hramom. Na tom je mjestu probijen zid hrama (naknadno je otvor ponovno zazidan). Najkasnije sredinom 16.st. hram se prestao koristiti kao crkva. Zahvaljujući dokumentima iz 17.st., znamo da je u 16.st. hram djelomično stradao u požaru. Tada je izgorio krov, a zidovi su bili crni.
Ponegdje se i danas vide ostaci crnila u hramu. Zapadni zid hrama potpuno se srušio 1751. Već iduće godine zid je bio obnovljen. Na žalost, obnova nije bila izvršena tehnikom kojom je hram bio sagrađen. U 18.st. u hramu je neko vrijeme bilo skladište za žito. Godine 1766. u hram je smještena arhiva pulske općine. Tada su unutrašnjost hrama podijelili na tri kata, a sa stražnje strane napravljeno je nekoliko manjih prozora. Međukatne podjele srušene su 1818., a prozori na začelju zazidani su početkom 20.st. U doba kratkotrajne vlasti Napoleona, Marmont je (1802. godine) po prvi puta u hram postavio zbirku arheoloških izložaka. Zbirka je od tada znatno bogatija, no zatvorena je 1921. kada se cijeli hram rekonstruirao. Obnova hrama nakon oštećenja nastalih u bombardiranjima u 2. svjetskom ratu trajala je 1946. i 1947. Tijekom obnove maknute su preostale izmjene koje je hram doživio u stoljećima nakon raspada Rimskog carstva. Danas se hram koristi kao izložbeni prostor Arheološkog muzeja Istre.
Nema komentara:
Objavi komentar