U brončano doba u najvećem dijelu Istre živjela su plemena Histra. Zbog lakše obrane i dobre kontrole nad okolicom, njihove gradine su obično bile na povišenom položaju ili na otocima i uz morsku obalu, a štitili su ih bedemi. Kandler je sredinom 19.st. napravio prvi popis histarskih gradina. Po njemu, u Istri se nalazilo 321. prapovijesnih gradina. Pritom je Kandler pogriješio jer je mislio da je riječ o rimskim naseljima, a ne o prapovijesnim gradinama. U Londonu je 1874. objavljeno predavanje R.F. Burtona u kojem je Kandlerova pogreška ispravljena. Burton je ispravno naveo da su ova naselja starija od antičkih. On je sam posjetio niz gradina. Na osnovu pronađenog arheološkog materijala približno je opisao izgled nekadašnjih naselja i način života u njima.
Također, ispravno je zaključio da je niz istarskih gradića nastalo na lokacijama na kojima su u prapovijesti postojale gradine. C. Marchesetti se u jednoj posjeti gradini pridružio Burtonu i zatim je sam nastavio istraživati područje Istre. Proputovao je veće područje od današnje Istre u Hrvatskoj i otkrio je 455 gradina. U hrvatskom dijelu Istre pronašao je 307 gradina. Radom niza povjesničara popisi gradina su dopunjeni i korigirani. Danas se vjeruje da je u hrvatskom dijelu Istre postojalo 330 gradina. Niz lokaliteta nije istraženo ili su istraženi samo mali dijelovi. U najistraženije gradine spadaju Monkodonja (na fotografiji je edukativna ploča postavljena na Monkodonji) i Nezakcij. Ostaci gradine otkriveni su i u Puli, u četvrti Svetog Teodora, ali i na uglu zgrade Arheološkog muzeja Istre. Svako novo otkriće polagano dopunjuje saznanja o životu Histra u Istri. Najstariji zapis o histarskim plemenima datira iz razdoblja između 560. i 480.p.n.e. (Hekatej iz Mileta u „Obilasku zemlje“).
Nema komentara:
Objavi komentar