Već u 15.st. Mletačka Republika zaštitila je sve hrastove šume na njezinom području. Za dvije šume izdana je posebna naredba kojom se zabranjuje korištenje drva za bilo koju drugu namjenu osim za gradnju brodova. Naredba se ticala šume u Montellu kraj Trevisa i za Motovunsku šumu. Hrastovi iz Montella su bili ravni, dok su debla hrasta iz Motovunske šume bila savinuta. I jedni i drugi bili su potrebni za gradnju brodova. Savinuti hrastovi uzgajali su se na poseban način. Zbog važnosti obje šume, i jednom i drugom upravljali su posebni magistrati koji su direktno odgovarali Vijeću desetorice.
Ona stabla koja su se mogla koristiti isključivo za brodogradnju već bi u šumi označili posebnim oznakama. Godine 1542. Motovunsku šumu posjetili su providur za drvo (Domenico Falier) i vlasnik arsenala (Leonardo Loredan). Tada su zamijetili štetu koju stablima u Motovunskoj šumi rade neodržavani kanali rijeke Mirne zbog kojih je dio šume bio često poplavljen. Po naredbi Vijeća desetorice, 1566. šuma je izmjerena, a dodatna je pažnja posvećena održavanju kanala i toka rijeke Mirne. Briga oko Motovunske šume trajala je za cijelo vrijeme postojanja Mletačke Republike. Neposredno pred raspad države, Mlečani su u Istri proveli veliku reformu šumarstva. Kako bi spriječili krađe drva iz Motovunske šume odlučeno je da se granice šume dodatno označe za što je bio zadužen inženjer Bighignato. Godine 1799. postavljene su oznake s uklesanom 1799. godinom. Do sada je otkriveno stotinjak takvih oznaka, dio njih na mjestu gdje su postavljene 1799., a nekolicina je po privatnim kućama i muzejima.
Nema komentara:
Objavi komentar