Pula – antičke zidine

Povjesničar Pietro Kandler (1804-1872) opisao je gradske zidine antičke Pule. Zidine su bile dugačke 1.600 metara. U grad se ulazilo kroz dvanaest gradskih vrata; sedam na morskoj, a pet na kopnenoj strani. Približan položaj gradskih vrata poznat je zahvaljujući starim crtežima Pule iz 16. i 17.st. Kandler je naveo imena gradskih vrata, koristeći zapis anonimnog pisca u 17.st. Vrata su se zvala Porta San Giovanni, Porta Monastero, Stovagnaga, Barberina, Badia, Santa Giuliana, Porta Fontana, S. Maria Alta, Gemina ili S. Caterina, Ercole ili S. Stefano, Rata ili Aurata i Santa Margherita. Kada je započela gradnja mletačkog kaštela (17.st.) postojalo je još samo sedam gradskih vrata,pet na morskoj i dvoje vrata na kopnenoj strani. 

Pretpostavlja se da su vrata s morske strane bila uža, kroz njih nisu vodile ceste u grad. Danas je sačuvan samo malen dio zidina; od Zlatnih vrata preko Herkulovih do Dvojnih vrata. Još početkom 19.st. Herkulova vrata i Dvojna vrata bila su skoro potpuno zatrpana zemljom. Većim su dijelom otkopana pod stručnim nadzorom Antona Gnirsa, u razdoblju od 1900.-1902., a tada je otkopan i dio zidina. Zidine od Zlatnih do Dvojnih vrata u potpunosti su otkopane tridesetih godina 20.st. Na zidinama su vidljivi različiti načini gradnje, od gradnje u antici do novijih slojeva. Tijekom obnova kroz niz stoljeća, u zidine su se ugrađivali mnogi ostaci iz antike. Pažljivim promatranjem zidina možete ugledati poneki natpis, nadgrobni spomenik ili dio stupa.