U doba Austrije i procvata grada, u Puli su nicali elitni kvartovi s vilama, postavljali su se kipovi, gradile fontane. Pod budnim okom stručnjaka sadile su se šume, uređivali parkovi, njegovalo cvijeće. Šijanska šuma očarala je nove stanovnike Pule koji su šumu nazvali „Kaiserwald“ ili „Carska šuma“. Do šume su ljudi dolazili pješice, kočijama ili tramvajem jer je tramvajska pruga naknadno produžena sve do Šijanske šume. Godine 1860. upravljanje šumom preuzela je carska mornarica. Šuma je kultivirana, posađena su i nova stabla. U tadašnjoj Puli bilo je u modi biti viđen upravo u Carskoj šumi. Zato su se stazama šetale dotjerane gospođe i gospoda u odijelima.
Kraj ceste Pula – Labin bilo je sagrađeno izletište „Jaegerhorn“ (Lovački rog). U šumi je bio paviljon i tu su se često organizirali koncerti. Tko nije htio slušati glazbu kraj paviljona, mogao je uživati u miru i prirodi šećući nizom uređenih staza. Šijanska je šuma bila poznata i po proslavama 1. maja. Ovu proslavu zabilježio je Mate Balota početkom 20.st. Zapisao je da je tog dana povorka s muzikom prošla kroz stari dio grada. U 11.00 sati održana je službena proslava u kazalištu, a popodne je većina stanovnika Pule provela u Šijanskoj šumi. Površina šume je 152,13 hektara, a od 1964. proglašena je zaštićenim prirodnim rezervatom. Uz šumu je vezana i legenda o ubojstvu članova moćne obitelji Castropola. Po legendi, ubijeni su na Veliki petak 1271., a preživjelo je jedno muško dijete kojeg je spasio sluga. Zatim su se o njemu brinuli franjevci pa je, kada je odrastao, u znak zahvalnosti franjevcima poklonio cijelu šumu.
Nema komentara:
Objavi komentar