Godine 1876. dovršena je dionica pruge Divača - Pula pa se konačno u Pulu moglo stići vlakom. Još četrdesetih godina 19.st. Austrija je intenzivirala gradnju pruga želeći dobro prometno povezati sve dijelove tadašnje države. Kolodvor u Puli sagrađen je ispod brežuljka Monte Giro, tada još nepošumljenog brežuljka na kojem se nalazi groblje. Stanovnicima Pule je na početku bilo poprilično komplicirano stići na kolodvor jer je na današnjem Trgu na mostu tada bio mandrač (lučica). Zbog toga su ili lošom cestom morali zaobići lučicu ili su dolazili barkom.
Ubrzo je mandrač isušen i napravljena je cesta. Na isušenom području započela je gradnja stambenih zgrada, secesijskih vila Münz, hotela Riviera i ubrzo je ovaj dio grada postao jedan od elitnih kvartova u Puli. Uz cestu je zasađen drvored, a zatim je uvedena tramvajska linija koja je povezivala kolodvor s centrom grada. Između 1. i 2. svjetskog rata postojali su planovi da se sagradi novi, veći kolodvor bliže gradu. Od toga se odustalo, a danas o tome nitko ni ne priča. Dok su Austrijanci u njihovo doba nastojali dobro prometno povezati sve dijelove države, Hrvatska je tako „dobro“ povezana da vlakom iz Zagreba u Pulu možete doći samo preko Slovenije ili u Rijeci morate iz vlaka ući u autobus, a zatim se u Lupoglavu ponovno ukrcati na vlak za Pulu.
Nema komentara:
Objavi komentar